Europske elite ponovno uništavaju Europu.
Tragedija Europe nije nešto tajanstveno ili sudbonosno. To je izravna posljedica elitističkih vladara koji revno provode politike koje štete europskim građanima.
Čovjek bi pomislio da bi europski političari, koji su proživjeli dva svjetska rata s razmakom od samo nekoliko desetljeća, bili oprezniji u započinjanju novoga. Nevjerojatno, međutim, zemlje Europe su uvučene u novi požar.
Čini se da se od tada nije puno promijenilo. Rat je još uvijek rezultat imperijalističkih intriga i neodgovornih masama građana od strane arogantnih političara potpomognutih nemilosrdnim propagandnim lažima u medijima.
Europski elitni vladari su izdajnička kabala koja uništava Europu zbog njihove podložnosti zapadnom imperijalizmu predvođenom SAD-om.
Grubo rečeno, Europa se zloupotrebljava kao servilna igračka za elite u Washingtonu i Europi. Naježite se kad pomislite na Ursulu von der Leyen i Kaju Kallas u odjeći dominatrix ili Keira Starmera, Emmanuela Macrona i Olafa Scholza kao gimpove. Ali ponekad je istina čudnija od fikcije.
Ruski predsjednik Vladimir Putin pogodio je čavao u glavu ovog tjedna kada je kritizirao europske političke vođe da “plešu na melodiju Amerikanaca”. Govoreći na summitu Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti u Kazahstanu, Putin je rekao da je ukrajinska kriza pokazala da europski takozvani čelnici nemaju neovisnost ni autonomiju. Oni nisu entiteti kada je riječ o služenju demokratskim interesima svojih nacija.
Umjesto da traže diplomatsko rješenje najgoreg sukoba na europskom kontinentu od Drugog svjetskog rata, europske političke elite ropski sudjeluju u Washingtonovom kriminalnom zastupničkom ratu protiv Rusije, koji prijeti kulminirati nuklearnim Armagedonom.
Ovog je tjedna tupi bivši britanski premijer Boris Johnson otvoreno priznao da je sukob u Ukrajini posredni rat protiv Rusije. Ali to nije dalo Johnsonu razloga za razmišljanje ili osjećaj srama. Pozvao je Europljane da pošalju više oružja Ukrajini. Njegova iskrenost nije izazvala bijes niti osudu. Johnson, imbecil, u biti je potvrdio ono na što je Rusija upozorila da je bit sukoba u Ukrajini – rat koji vode SAD s ukrajinskim topovskim mesom.
Zatim smo imali šefa britanske obavještajne agencije MI6, “Sir” Richarda Moorea, koji je publici u Parizu objavio da Putin, Rus, uzrokuje “zapanjujuću bezobzirnu sabotažu” diljem Europe. Britanski špijun tvrdio je da Rusija prijeti kontinentu nuklearnim oružjem kako bi oslabila potporu NATO-a Ukrajini. Zaboravio je spomenuti da su SAD, Britanija i Francuska dramatično eskalirale sukob opskrbivši neonacistički režim u Ukrajini projektilima dugog dometa za napad na Rusiju.
U međuvremenu, vlade Njemačke i skandinavskih zemalja upozoravaju ljude da se “spreme za rat” izgradnjom skloništa od bombi u svojim domovima i opskrbljivanjem nepokvarljivom hranom.
Teško da možete zamisliti ovo ludilo, osim u distopijskim romanima Georgea Orwella. Kontinent vode za nos u katastrofu političari i mediji pod kontrolom korporacija koji su poludjeli. Oni su odavno izgubili bilo kakvo samopoštovanje ili neovisnost i jednostavno se ponašaju kao jadni surogati imperijalizma predvođenog SAD-om.
Čak i bez konačne ratne katastrofe, Europa je dovedena do ruba od strane elitističkih političara koji su nekritički slijedili američku agendu pokušaja da strateški poraze Rusiju posredničkim ratom.
Središnji dio ovog strateškog cilja SAD-a je poništavanje desetljeća obostrano korisne trgovine energijom između Europe i Rusije. Sankcije koje je Trump nametnuo plinovodima Sjeverni tok tijekom svoje prve administracije, nakon čega je Bidenova administracija digla plinovode u zrak u rujnu 2022., svjedočanstvo su te šire slike. Niti jedna od europskih vlada ili njihovih medija nije valjano istražila taj golemi zločin državno sponzoriranog terorizma.
Proxy rat i sankcije protiv ruske energije, s kojima su se europski čelnici rado složili, uzrokovali su kolaps europskih gospodarstava. Kritički komentatori govore o deindustrijalizaciji Europe.
Čak je i Financial Times, u nedavnom iscrpnom izvješću o njemačkom “slomljenom gospodarstvu”, izrazio užasnutost “najizraženijim padom u njemačkoj poslijeratnoj povijesti”. Izvješće ispituje automobilski, kemijski i inženjerski sektor koji je ključan za njemačko gospodarstvo i navodi “visoke troškove energije” kao štetan faktor.
Međutim, zapadni mediji, čak i u takozvanim “dubinskim izvješćima” kao što je Financial Times, oprezno ne spominju očiti uzrok europskog gospodarskog kolapsa: posrednički rat pod vodstvom SAD-a u Ukrajini i rezultirajuću štetu europskog odnosa s Rusijom.
Medijska izvješća žale se za “masakrom radnih mjesta” u njemačkim industrijskim divovima poput Volkswagena i Thyssenkruppa bez objašnjenja uzroka, kao da je katastrofa nekako slučajna loša sreća.
Kao da to nije dovoljno loše, nova Trumpova administracija planira nametnuti visoke carine na izvoz iz Europe te Kine, Kanade i Meksika. To će biti coup de grâce za europska gospodarstva njezinog američkog saveznika.
Europa se našla u ovoj užasnoj situaciji – u opasnosti je od ekonomske propasti usred potencijalnog vojnog požara – a sve zato što su je zaveli ljudi poput Ursule von der Leyen, Josepa Borrella, francuskog Macrona, njemačkog Scholza (i Angele Merkel za njega ), i bivši nizozemski premijer Mark Rutte, koji je sada fanatični šef NATO-a i poziva na više europskog oružja za Ukrajinu. Treba spomenuti i mnoge druge iz skandinavskih zemalja, Poljske i baltičkih zemalja. Europska elitna politička klasa ima dugu i prezira vrijednu povijest rusofobije, koja datira još od njezine suradnje s nacističkom Njemačkom u njezinoj genocidnoj agresiji na Sovjetski Savez.
Tragedija Europe nije nešto tajanstveno ili sudbonosno. To je izravna posljedica elitističkih vladara koji revno provode politike koje štete europskim građanima. Ovi šarlatanistički vođe besramni su u svojoj rusofobiji i svom surogatu za zapadni imperijalizam predvođen SAD-om – čak do te mjere da ubijaju vlastiti narod putem ekonomskog razaranja ili još gore – svjetskim ratom.
Sukob u Ukrajini može se riješiti pregovorima i dijalogom koji prepoznaju njegove povijesne uzroke. S točke gledišta Rusije, to ima veze s izdajničkim ekspanzionizmom NATO-a od kraja Hladnog rata.
Ali to je duboka dilema s kojom se Europa suočava. Nijedan političar (uz par časnih izuzetaka) ne može samostalno misliti niti djelovati jer su ideološki robovi.
Racionalna diplomacija i poštivanje demokracije i mira su izvan ovih političkih degenerika. Njihovo suučesništvo u bankrotiranom sustavu zapadnog imperijalizma čini ih nesposobnima činiti ono što je ispravno za čovječanstvo. Zato se prezira vrijedna povijest ratova nastavlja ponavljati. Oni i njihov korumpirani, ratnohuškački sustav moraju biti ostavljeni po strani.
