Nedvojbeno je da se određene generacije međusobno razlikuju. O tim razlikama postoje brojne studije. Možemo se, naravno, složiti ili ne s njihovim rezultatima. No oni su u svakom slučaju zanimljivi i vrijedni pažnje.
Predočit ću ovdje sažetak brojnih studija na tu temu. Danas u SAD a vjerojatno i šire postoji barem 6 generacija: silents (rođeni 1925.–1945.), boomers (1946. – 1964.), generacija X (1965. – 1979.), milenijalci (1980–1994), generacija Z (1995–2012), te još neimenovane generacije rođene poslije 2013, koje autor knjige o generacijama Jean M.Twenge naziva polars (neki ih zovu alphas). Moram odmah napomenuti da su godine pojedinih generacija određene približno.
Koji su razlozi tih razlika i koje su to razlike ne možemo pouzdano znati. Iako se teza o tehnologijama kao glavnom razlogu nastanka razlika među generacijama čini prevalentnom, tu bi tezu trebalo itekako provjeriti Njoj se suprotstavlja niz drugih teza pa čak i ona o dirigiranoj izvanzemaljskoj intervenciji.
Za nas zemljane možda je tehnološka teza najprihvatljivija, no ako je to točno onda moramo biti zabrinuti o ishodu utjecaja tehnologije na buduće naraštaje. Rasprave i istraživanja o generacijskim razlikama itekako mogu biti korisne prije svega edukatorima jer će ih prosvijetliti o generacijama koje poučavaju i nadamo se da će im pomoći bolje razumjeti ove generacije.
Neki znanstvenici koji proučavaju karakteristike određenih generacija smatraju da će razumijevanje generacijskih razlika voditi ka poboljšanom pristupu nastavi i međusobnom razumijevanju među generacijama. Autor knjige o generacijama Twenge ističe važnost vremena kada je osoba rođena jer to ima značajan utjecaj na ponašanje, stavove, vrijednosti i osobine ličnosti. Generacijske razlike su važne za razumijevanje obiteljskih odnosa, mjesta rođenja, mentalnog zdravlja, opće i ekonomske politike, marketinga i javnog diskursa.
Postavljaju se dva ključna pitanja pitanja: “Što uzrokuje generacijske razlike?” i “Kako možemo otkriti stvarne razlike među generacijama?“. Twenge smatra da je život danas toliko različit od života prije 20, 50 ili 100 godina te da je tehnologija većim dijelom odgovorna za generacijske promjene.
Primjeri tehnologija koje su promijenile naše živote i učinile moderni život lakšim, bržim, praktičnijim i zabavnijim uključuju televiziju, kućanske aparate, klima uređaj, kontrolu rađanja, računala, internetske vijesti i društvene medije. Niti individualizam ni kolektivizam nisu uvijek dobri ili loši i ne treba ih poistovjećivati s političkim ideologijama u razmatranju generacijskih promjena.
Zanimljivo je pitanje kako istraživati generacijske razlike, Twenge je koristio 24 skupa raznovrsnih podataka kao npr: seksualnost, stope rođenja, političko opredjeljenje, prihod, korištenje raspoloživog vremena, životne ciljeve, stavove o spolu, upotrebi droga i alkohola, dobi za stupanje u brak, razvod, vodeće uloge pojedinaca, obrazovanje, pretilost, samopouzdanje, želju za materijalnim stvarima.
Trebali bismo izbjegavati stereotipe; nije, naime, svaki član iste generacije pripadnik te generacije. Ipak, treba se zalagati protiv odbacivanja važnosti generacija. Generacije se izmjenjuju brže jer se tempo tehnološke promjene ubrzao.
Pogledajmo neke prikupljene podatke. Ako pogledamo npr. podatke o Silents, vidjet ćemo mnogo toga iznenađujućeg. Ova generacija sklopila je brak mlada, odgojila djecu i izgradila stabilan život u 1950-ima i početkom 1960-ih. To je generacija pionira građanskih prava. Televizor je omogućio ljudima da vide tuđe perspektive i iskustva.
Mnogi aktivisti silenta bili su na čelu pokreta za građanska prava dvadesetog stoljeća (među ostalima feministička i gay prava). S druge strane, ova grupa je bila najsklonija braku od svih generacija dvadesetog stoljeća. Zanimljivo, silents su bili posljednja generacija koja je izgradila pravu dvostranačku partiju u SAD.
Manje je pripadnika ove generacije doživjelo duševne smetnje, te imaju osjetno nižu stopa samoubojstava nego najveća generacija prije njih ili rani boomersi nakon njih. Također su se bolje nosili s Covid pandemijom; osjetili su znatno manje simptome depresije i tjeskobe tijekom pandemije od mlađih generacija.
Boomersi su najbrojniji od šest generacija i dominiraju politikom (npr. predsjedništva, Kongres, guvernerstva, čelništva sveučilišta i sl.). Dok su silensi promijenili zakone i pravila, boomersi su „promijenili srca i umove”. Boomersi. Imaju intenzivna sjećanja na život između 10. i 30. godine. TV nije jedina tehnologija koja je promijenila živote boomersa i njihove djeca.
Druge tehnologije koje su bile uvedene tijekom ove generacije uključuju kontrolu rađanja (šezdesetih godina prošlog stoljeća), napredak u medicinskoj skrbi, ušteda rada pomoću kućanskih aparata i računala. Što se mentalnog zdravlja boomersa tiče ova generacija sklonija je depresijama i psihičkim stresovima i više koriste droge, a ujedno su i manje sretni.
Stopa samoubojstava naglo je porasla tijekom generacije boomera. Stope smrtnosti za starije boomere su također porasle, uključujući i više smrti iz očaja, osobito predoziranja drogom. Boomersi su također imali nerealna očekivanja u usporedbi s prethodnim generacijama.
Generacija X, rođena 1965–1979; stiže na scenu početkom devedesetih. Mladi su više protestirali i bili cinični. Tu je generaciju teško definirati. To je prva generacija koja ulazi u doba interneta, generacija koja je dočekala utjecaj tehnologije, individualizma, i tzv. sporog života.
U brak ulazi kasnije i počinje rađati djecu odvojenu od braka. Ova generacija je prigrlila individualizam. Stope ubojstava su porasle. Mladi ove generacije ubijali su se međusobno. Zanimljivo, pripadnici ove generacije imali su više samoubojstva kao tinejdžeri i adolescenti, ali imaju stabilnije mentalno zdravlje kao odrasli, nešto malo bolje od mentalnog zdravlja boomersa.
Milenijalci su uglavnom rođeni od roditelja boomera. Odgojeni u vrijeme optimizma, imali su velika očekivanja . Njima je individualizam bio najvažniji. Bila je to generacija u kojoj su roditelji počeli vršiti pritisak na učitelje da svojoj djeci daju bolje ocjene.
Zanimljivo, milenijalci su ekonomski stajali bolje, ali su se osjećali siromašnije. Oni su također najobrazovanija generacija u povijesti SAD-a. Imali su manje djece i duže su ih čekali, vjerojatno zbog njihova individualizma i sporosti stila života. Bili su manje seksualno aktivni. Ovo je također generacija koja je značajno manje religiozna, jer religija nije u skladu s njihovim individualizmom.
Milenijalci su bili sretni kao adolescenti, a depresivni su kao odrasli. Umiru znatno višom stopom od generacija X. Jedan od krivaca, prema autorima je „smrt iz očaja“ kao što je predoziranje drogom, samoubojstvo, i bolest jetara. Spekulira se da “ubijanje” braka i religije nije bilo dobro ideja za sreću i da je tehnologija promijenila način na koji ljudi prosuđuju svoje živote i kako se druže.
Generacija Z, počinje raspravljati o rodnoj fluidnosti, trendovima u seksualnoj orijentaciji, i istospolnim seksualnim partnerima. Ističe se da je ova generacija manje spolno aktivna nego prethodne generacije. To je generacija pojedinaca koji čekaju da sudjeluju u svakoj aktivnosti povezanoj sa samostalnosti i punoljetnosti. Ovo je također generacija koja ograničava ili pokušava ograničiti govor i generaciju zainteresirani za fizičku i emocionalnu sigurnost, ili čak sigurnost od nelagode. Tinejdžeri generacije Z znatno su usamljeniji nego prethodne generacije u istoj dobi. Manje su zadovoljni svojim životom i sobom. Čini se da porast novih tehnologija (kao što su npr. društveni mediji) najvjerojatniji su krivac za porast tinejdžerske depresije, samoozljeđivanja i samoubojstva. Tinejdžeri generacije Z provode dosta vremena na društvenim mrežama. Ljudi koji ne spavaju dovoljno i koji provode manje vremena s drugima „licem u lice“ vjerojatnije je da će biti depresivni, a to je ono što se masovno dogodilo tinejdžerima i mladim odraslima. Manje je vjerojatno da će i generacija Z biti fizički zdrava. Zanimljivo, empatija se vraća, a ove generacije nalaze posao gdje mogu pomoći drugima da budu važni.
Opći je zaključak da u budućnosti kontinuirani pad nataliteta mlađih generacija, kao što su milenijalci ili generacija Z predstavlja veliki izazov. „Ako možemo vratiti mentalno zdravlje, mogli bismo vratiti i natalitet”.
Raspravlja se o nekim mjerama koje trebamo poduzeti budućnosti, kao što je regulacija tehnologije, smanjivanje negativnosti, smanjivanje dezinformacija i zaštita djece, posebice putem sigurnijih društvenih medija. Zanimljiva je također rasprava o budućnosti rase. Slično je zanimljiva rasprava o budućnosti religija; skupine temeljene na političkim uvjerenjima možda uzimaju mjesto vjerskih skupina.
Na kraju treba reći kako velik broj znanstvenika i autora zastupa ideje o generacijskim razlikama. Nešto manji broj ih je skeptično. Tako npr. možemo naći znanstveni članak koji podrobno argumentira npr. nedostatak dokaza o ulozi generacijskih razlika u voditeljstvu (Leadership and generations at work: A critical review – ScienceDirect ).
