Koja je, dakle, cijena toga? Guranje u tuđe ratove? Rasprodaja hrvatske zemlje? Da svaki pedalj zemlje za koju su krv prolijevali Hrvati stoljećima tako lako prodamo tuđinu? Da uništavamo naše proizvođače piletine (i ne samo toga) jer ukrajinskim tajkunima dajemo zemlju da grade mega farme i time potpuno ugase naše ljude, ali i teško naštete prirodi?

Da nam šume Gorskog kotara siječe mafija i da najkvalitetnije drvo dajemo Talijanima pa od njih kupujemo skupocjeni namještaj od tog istog našeg drveta? Da nam sišu izvore naših voda, a imamo ih najviše vrhunske kvalitete na području cijele Europe.

Da otoke rasprodajemo eliti? Koja onda na pustim otocima političkim kurvarlukom dopušta opet strancima da tu budu gazde, rade opskurne porno zabave, kao što se događa na Zmajanu. Judini sinovi su prodali naše snove, ali i narod je to šutke promatrao. Uspavan nekim crkavicama, podijeljen dubokom državom koja svaki put prije izbora stvara nove heroje, njihove lutkice na koncu u rukama moćnika.

Koja je cijena koju plaćamo? Gašenjem naše proizvodnje, guranjem stranog uvoza nauštrb naših ljudi… Koja je cijena koju plaćamo? Razvodnjavanjem vrijednosti, prihvaćanjem nakaradnosti sulude rodne ideologije…

Europa se mora vratiti kršćanskim vrijednostima ili mi u nekakvoj drugoj Europi bruxelleskih mračnjaka nemamo što raditi. Za razliku od nekih, ja vjerujem da pameti imamo, da imamo predivnu zemlju, more, rijeke, jezera, planine i polja, šume naše, izvore voda. I da itekako moramo ići proizvodnji zdrave, naše hrane, sačuvati okoliš, sačuvati naše obitelji i malu nam Hrvatsku. A vi, što vi mislite?