Kad vrijeme makne iluziju s vrha ostaje nam samo gruba realnost nečega što se do tada nudilo pod drugačijim karakteristikama. Parket uvijek ostaje parket, i kad najviše sjaji i kad ostari, ipak je to drvo i uvijek će ostati drvo.
Laminat koji samo imitira izgled drva ipak nema njegova svojstva i to vrlo brzo postaje vidljivo svakom nasamarenom kupcu kojem su prodali dobro upakiranu iluziju. Ovo je samo primjer, a ne moje jadikovanje da sam nasamareni kupac.
Probajte ovo shvatiti kroz širu sliku. Možete pronaći još bezbroj primjera gdje vam se razotkriva iluzija, a mnogi je i dalje ignoriraju. Iluzija je i prošlost, jer više nas tamo nema. Iluzija je i budućnost jer ne znamo hoćemo li tamo stići. Ja sam tu i sada.
Sada ovaj tren, a već nešto kasnije sve će to postati iluzija. Materija je promjenljiva, ono što imamo danas nećemo imati sutra. Mi nećemo zauvijek imati muža, ženu, majku, oca, djecu, ljepotu, imovinu, mladost…sve će to uzeti vrijeme. Ali to ne znači da smo gubitnici, jer mi ne gubimo ako znamo da smo vječni.
Postojimo od početka i postojat ćemo zauvijek. Svatko u onakvom obliku kakav je zaista, u vječnosti nema iluzije, ondje je sve jasno.
Prisjetimo se Isusa Krista u njegovu najvedrijem obliku. Zamislimo ga nasmijanog, sretnog i zadovoljnog s nama. Uradimo stvari za koje znamo da bi uradio Isus. Ne uradimo stvari za koje znamo da tako Isus nikad ne bi djelovao.
Jednostavno je. Prije svake odluke zapitajte se kako bi djelovao Isus i odgovor će vam zasigurno doći. Ne slavite djeda Mraza, ne divite se kičastim kuglicama. Okitite Isusovu sliku danas, stavite cvijeće oko nje, iskreno se pomolite. Dajmo Isusu darove pažnje i ljubavi, ne dopustite iluziji da preuzme njegovu Slavu.
„Tiha noć, sveta noć,
Sine Božji, ljubavi čista svjetlosti,
Sjajni snopi sa svetog lica Tvog,
Sa zorom otkupiteljske milosti,
Isuse, Gospodine, po rođenju tvome,
Isuse, Gospodine, po rođenju tvome.“
Tiha noć! Sveta noć! (Luka 2:16)
