U ovim tmurnim vremenima u kojima živimo kronično nam nedostaje pravi humor. Ljudi su zabrinuti, puni brige za preživljavanje, puni straha od budućnosti. Nema više opuštene atmosfere i istinskog zajedništva među ljudima. Jedni druge odrađujemo aplikacijama, zatvarajući se u svoje svjetove, dok nam život prolazi.
Sjećam se kako su se nekad pričali vicevi i kako su se ljudi do suza zajedno tim vicevima smijali. Danas rijetko tko priča viceve, a ljudi se općenito govoreći sve manje smiju. Nikad ne znaš s kim se smiješ kako šaliti, što bi moglo nekoga povrijediti, koji je humor politički korektan, a koji ne.
Nekada se nije tako gledalo na humor, jer humor je bio upravo to – humor i apsolutno sve je bilo podložno njemu. Nitko se nije osjećao povrijeđenim. I nije bilo toga što se nije moglo ismijati. Licemjerje ovog svijeta vječna je inspiracija komičarima. Nema što se nekad nije ismijavalo, od države, institucija, političara, crkve, ljudskog života i smisla istog, rođenja, smrti, ovog i onog svijeta. Sjećam se skečeva briljantnog komičara i velikog cinika Davea Allena (1936.-2005.) koji nikoga nije štedio. Nikada nam nije bilo teško nedjeljom prekinuti igru kako bismo gledali njegove skečeve i umirali od smijeha.
A što je s humorom danas? Danas se humor preselio u aplikacije putem kojih jedni drugima šaljemo otužne šale koje pokušavaju biti duhovite, a zapravo nam samo zakrče mobitele, jer ih poslije moramo brisati, a rijetko nas koja baš nasmije onako do suza, da se satima smijemo.
Kada nam u stvarnom životu toliko nedostaje humora, uvijek znamo gdje ćemo ga naći – u medijskim zapisima prošlosti gdje ga je bilo znatno više. Posegnut ćemo tada za našim omiljenim humorističnim serijama i komičarima koji će nam pokloniti ono što nam toliko nedostaje, a to je smijeh.
Ne kaže se uzalud da je smijeh lijek. On doista liječi i naše srce i našu dušu. U trenu nam popravlja raspoloženje i krvnu sliku, normalizirajući naše zdravstveno stanje na čudesan način. Pobornici alternativne medicine ističu terapiju smijehom kao izrazito ljekovitu. I zašto ne bismo vjerovali da je doista tako – da smijeh doista može izliječiti čovjeka?
Meni osobno jedna od dražih humorističnih serija bila je britanska humoristična serija ‘Mućke’ (eng. Only Fools and Horses) koja me uvijek znala nasmijati do suza. Hvala i autorima i glumcima iste za sve trenutke urnebesnog smijeha koji je oduvijek bio najbolji začin svakom mom danu.
Prva epizoda ove izvrsne britanske humoristične serije autora Johna Sullivana emitirana je 8. rujna 1981. godine na BBC-u, a zadnja, uključujući božićne specijale, 25. prosinca 2003. godine. Njihov nas je humor oblikovao, njihov jednostavan, a opet toliko kreativan pristup životu opuštao, njihov šarm privlačio. Del Boy, Rodney, Uncle Albert i ostali dečki iz Peckhama bili su toliko nestvarno stvarni, da nam se činilo kao da uopće ne glume.
Toliko su se stopili sa svojim ulogama da su njihova imena iz serije još i danas popularnija od njihovih stvarnih imena, što su u brojnim intervjuima izjavili. Primjerice, kada se spomene Derek Edward Trotter zvani Del Boy, fiktivni lik, svi znamo tko je to. A David Jason, glumac koji glumi Dela manje je poznato ime od imena njegova lika iz popularne serije. Isti je slučaj i s Rodneyem (Rodney Charlton Trotter) kojega je utjelovio Nicholas Lyndhurst.
Tako to obično biva kada se čovjek svim svojim bićem unese u neku ulogu i pokloni svu svoju dušu svojim vjernim gledateljima. To se i te kako osjeti. Zato im se uvijek rado vraćamo i činit ćemo to i dalje. S njima ne možemo pogriješiti.
Ovaj je svijet krenuo u potpuno krivom smjeru, a humor je doista lijek za dušu. Nemojmo ga se stoga nikada tako lako odreći i dozvoliti da se sve svede na nekakve šale u aplikacijama. Radije potražimo humor na pravim mjestima – tamo gdje znamo da ćemo ga sigurno naći.
