Pitam se – koga zanimaju tuđe duboko privatne stvari da li je netko išao promijeniti spol? Svaki dan nam pobornici agende uz pomoć MSM turaju na nos izmišljene fantazije kako se pola planete pomamilo mijenjati genitalije kao da mijenjaju dijelove od auta. Afirmativno osvrtanje na spomenutu temu doista je iritantno, jer je svakome jasno da se radi o propagandi moćnika kako bismo na duge staze prihvatili taj trend kao nešto što je društveno prihvatljivo, da ne kažem poželjno.
Po člancima tih lažljivih novinara ispada da priroda stalno griješi i da pri rođenju konstantno novorođenima dodjeljuje krivi spol i rod. Ono što želim reći i u čemu vidim problem je to da se mainstream mediji gotovo uvijek afirmativno osvrću na spomenutu temu – izvještavajući nas o promjeni spola kao o nečemu što je postalo novi trend, kao o nečemu što je posve prihvatljivo, da ne kažem poželjno, čime vrše loš utjecaj na mlade, još neizgrađene ljude.
No, nemojmo misliti da je doista tako. Priroda nikada ne griješi. A, to što se neki ljudi vole igrati bogova samo je dokaz njihove plitkosti, da ne kažem nešto grublje. Duboko vjerujem da nema baš toliko ludih ljudi koji su pali na tu jeftinu propagandu i koji odlaze mijenjati spol kao da idu na kavu. Vjerujem kako se ipak radi o izoliranim slučajevima koji se medijski koriste kako bi se širila ta opaka propaganda novog poremećenog svijeta.
Ti medijski klaunovi glavnih medija niti se ne trude upakirati priču da barem malo izgleda vjerodostojno. Toliko pretjeruju s nebulozama da ih ni dijete iz vrtića ne bi shvatilo ozbiljno. Nema dana, a da nema nekog novog članka o tome kako je još jedan muškarac u nizu odlučio penis baciti u smeće, jer se osjeća kao žena. Onda opet idu priče o nekoj novoj vrsti trudnih muškaraca koji su odlučili roditi kroz anus. I onda, šećer na kraju, žene vade bačene penise iz smeća od onih muškaraca koji su svoje penise amputirali i onda trče doktoru da im ga stručno prišije dok još cirkulira krv u njima. Je li koriste konac ili malo jače ljepilo? Sve te priče kreću se u istom smjeru – da svaki čovjek ima pravo birati hoće li biti muškarac ili žena, što je apsurdno i nakaradno do bola.
Sad će možda netko reći da pretjerujem u mojim opisima, ali to nam plaćenici agende rade iz dana u dan, želeći tako izgraditi taj svoj novo-normalni svijet. Normalno je da želimo znati u kakvom svijetu živimo i nije potrebno skrivati od javnosti kako pojedini nesretni ljudi olako podliježu propagandi globalista. No, ako se već osvrćemo na ovaj poremećeni svijet, recimo otvoreno svoj stav o tome i recimo javnosti da se radi o bolesnim ljudima koje treba liječiti, a ne o nečemu što je super i što bismo trebali bezrezervno prihvatiti kao nešto normalno, iako je svakome jasno da to što čine ti ljudi koji mijenjaju spolove nije normalno, a još je manje prirodno.
Ne znam hoću li doživjeti dan da takve njihove objave koje afirmativno govore o temi promjene spola dobiju samo i stopostotno ismijavanje. Prije je biti novinar značilo da netko radi istraživački rad potkrijepljen dokazima i činjenicama te da se na određenu temu kritički osvrće dajući svoj sud o tome, imajući pritom na umu da se radi o vrlo osjetljivoj i ozbiljnoj temi, neovisno o diktatu sustava, a danas je posao novinara da samo mora biti dobar lažljivac i šaljivđija te bespogovorni poslušnik sustava koji diktira propagandu koja se mora širiti. Ljudi se više i ne nadaju da će u MSM pročitati neke ozbiljne vijesti ili da će pročitati nečiji argumentirani stav o nekoj temi. Već unaprijed znamo da nas tamo čekaju površnost u pristupu spomenutim vijestima i bespogovorna propaganda zadane agende.
Danas su vijesti zamjena za humoristični program. Ne zna ozbiljan čovjek bi li se više smijao izrežiranom medijskom scenariju ili tome što su ti plaćenici toliko glupi i tupi da i ne znaju lagati što im je nažalost u opisu radnog mjesta. Prezentiranje njihove priče je toliko prozirno da oni koji im vjeruju imaju zaista jako velikih problema s mozgom. To je relacija i simbioza glupog s glupljim, a mi koji se ne možemo načuditi svom tom cirkusu stojimo sa strane zbunjeni pitajući se – ima li izlaza i bijega iz ove globalne ludnice? Ovaj svijet je cirkus, a mi ne smijemo biti samo puki promatrači tog cirkusa, već trebamo otvoreno reći što smatramo nakaradnim, bez obzira na to što bi netko želio da to smatramo normalnim.
I za kraj, pristižu nam najnovije vijesti koje naglašavaju da nam stiže zvijer i da se pripremimo za ugriz arktičke zmije. Brrr, strah me hvata i to ne od zime, nego od ugriza te arktičke zmije. Nemamo više imunološki za serume pa gdje smo i što smo ako nas zmijica gricne? Hoćemo li se zalediti u hodu ako nas ta zmija ugrize? Ili možda postanemo Yeti?
