Svi mi želimo biti cjelina i željeli bismo imati znanje koje bi nam u tome pomoglo. Iako imamo najbolje namjere, radimo protiv sebe kada živimo u uvjerenju o našoj rascijepljenosti.

Put do unutarnjeg rasta koji nas tiho poziva na prihvaćanje sebe, kako bismo postali cjelina, čini nam se posve razumnim.

No, kada točno uvidimo što je to što bismo trebali prihvatiti, suočavamo se sa sumnjom i zbunjeni smo. Prihvaćanje veselja i radosti čini nam se potpuno prirodnim. Međutim, zašto treba prihvatiti i ljutnju ili, možda, strah?

Osjećaji koji imaju negativan predznak, kao što su ljutnja i strah, predstavljaju upravo ono što bismo željeli izbjeći. Uobičajeno je da o “negativnim” osjećajima, iako negativni osjećaji, kao takvi ne postoje, razmišljamo kao o nečemu što priječi ili ometa naš osjećaj sreće.

Svi mi imamo neki doživljaj toga kakvi bismo željeli biti – možda bez neke mane, ograničenja ili emocionalnih smetnji. Borimo se protiv takvog stanja, očekujući da ćemo biti sretniji, čim se uspijemo riješiti svojih sjenki (negativnih aspekata), čim se uspijemo usavršiti. Borimo se protiv samog osjećaja nesreće i nezadovoljstva, a da nismo svjesni da ih upravo borbom i njihovim neprihvaćanjem prizivamo, zadržavamo i ukorjenjujemo u sebi, umjesto da ih se oslobađamo.

Prihvaćanje je teško razumljiv koncept, jer smo naučeni opirati se i boriti protiv onoga što nam ne odgovara. Doista, razumjeti pojam prihvaćanja prilično je osjetljivo pitanje koje za sobom povlači i brojna pitanja – “kako?” Kako prihvatiti svoju ljutnju? Što znači strah i kako ga prihvatiti? Kako prihvatiti svoj problem i riješiti ga?

Osjećaji mogu biti bolni i pretvaraju se u probleme samo zato što nisu prihvaćeni, odnosno integrirani. Prihvaćanje znači otvaranje prema vlastitim osjećajima. Prihvaćati ne znači automatski odobravati svaki događaj, bilo da se radi o unutarnjem osjećaju, odnosu s nekom osobom ili događanju u vanjskom svijetu.

Prihvaćati znači biti otvoren za iskustvo vezano za određeni događaj. U naše sjećanje možemo pohraniti svoj mentalni/intelektualni doživljaj, želeći da nešto što se upravo događa pred našim očima bude drukčije, ali ne dopuštamo da naše želje utječu na iskustvo. To je moguće, jer se iskustvo događa na razini osjećaja, a ne na mentalnoj/intelektualnoj razini. I dok se otvaramo punini iskustva vezanog uz nešto na nivou osjećaja, mi to i prihvaćamo.

Sposobnost osjećanja, pri tome je od najveće važnosti. Osjećaji su naša veza sa životom. Bez njih smo tvrdi, sirovi, grubi, prazni i odvojeni od istinskog ispunjenja.

Samoblokada se javlja na osjećajnoj, a ne na mentalnoj ili intelektualnoj razini. Najčešće nismo svjesni osjećajnog nivoa. Ono što uzrokuje najviše patnje je naš otpor osjećaju, a ne sami osjećaj pa čak i ako se radi o “negativnom” osjećaju. “Negativni” osjećaji sadrže određeni stupanj patnje koja im je prirođena, no često pretjerujemo i produljujemo tu patnju upravo svojim pružanjem otpora. Naučiti kako prihvatiti neko iskustvo sredstvo je kojim se patnja svodi na najmanju moguću mjeru. Pojedinci koji su ostvarili samoprihvaćanje, razvili su i sposobnost dubokog osjećanja, bez opiranja, bez obzira što se događalo u njihovom unutarnjem životu. Osoba koja prihvaća sebe, ima sposobnost prihvaćanja drugih, otvorena je prema njima, i prima njihovu energiju bez otpora. Osoba koja sebe ne prihvaća, ne može prihvatiti druge, a niti se otvoriti prema njima i primanju njihove energije.

Kada susretnemo osobu koja nas prihvaća, koja nam podsvjesno ne pruža otpor, osjećamo pravo otkrivenje. Na dubokom energetskom nivou osjećamo da smo prihvaćeni. Razoružani smo. Nema razloga za nepopuštanje. Osjećamo ljubav. Ljubav nije ništa drugo do prihvaćanje.

Beskrajna ljubav je beskrajno prihvaćanje, bilo samoga sebe, bilo neke druge osobe. Iscjeljenje nastupa zbog snage ljubavi. Blokade nestaju i nema potrebe za borbu s njima.

Beskrajna Ljubav jedina je Istina. Prava sreća beskrajna je i ostvariva. Postižemo je kada nadvladamo usmjerenost na sebe, posesivnost uma i kontrolu ega, kada prodremo u direktno življenje samih sebe i Svemira – kada uvidimo da jesmo Svemir.