U današnjem svijetu teško je naći sugovornika. Obično se osoba okruži s ljudima s kojima dijeli mišljenja oko svega i sve je ok. Prava hrabrost je prenijeti takva mišljenja van tog kruga.
Općenito gledajući, ljudi su postali poprilično ograničeni tj. vide samo ono što im paše i što im je u interesu. Ne vide širu sliku, lijeni su dublje ići u meritum stvari, površni su u čitanju vijesti…itd. Većina ljudi zaokupljena je vlastitim životnim problemima što ih očito sprječava da na vijesti i sve što se oko njih događa reagiraju pitajući se – Zašto je tome tako? Ili – Kako to da je tome tako?
Kada im želite argumentirano nešto objasniti, gledaju vas kao da im govorite o paragvajskim baroknim pjesnicima.
Kada im onda počnete objašnjavati zdravoseljački, onda se uvrijede i u većini slučajeva – tu je kraj svake daljnje rasprave. A za sve to krivi su vodeći mediji koji dojučerašnje nenormalne vijesti preko noći prezentiraju kao normalne, redefinirajući normalnost iliti novonormalnost iz dana u dan, što ljude zbunjuje, tjerajući ih da šutke prihvate štošta nenormalno kao posve normalno, misleći da tako jednostavno mora biti. A, to je najgore što možemo učiniti – prihvatiti nešto zdravo za gotovo, samo zato što su tako ‘rekli’ mainstream mediji.
Većina tih promjena iz normalnog u nenormalno se dešava “preko noći”, tako nam veliki mediji to prezentiraju ne navodeći svoje prijašnje članke koji pobijaju neku današnju senzacionalnu vijest.
Objasnit ću to zdravoseljački na primjeru kako gledam televiziju. Cijeli život sjedim u fotelji i gledam TV. Danas sjednem na pod i gledam TV. Ulazi moja draga i pita me “Zašto sjediš na podu i gledaš tv?”. Na to joj žustro odgovaram – “Jesi li ti normalna? Pa cijeli život s poda gledam TV. To kaj to prije nisi skužila, to nije moj problem. Sjedenje na podu je dobro za kičmu.”.
Normalno, da je kao većina ljudi, moja bi draga samo slegnula ramenima, okrenula se i otišla. Ali na moju sreću ona nije takva pa bismo mogli reći da je njezina reakcija bila žešća od napada na Poljsku 1939. godine. Malo se šalim, ali u želji da primjerom pokažem da je potrebno reagirati na nešto što je više nego očito.
Ako smo nešto prije 10, 20, 40 godina smatrali nenormalnim, a danas to isto smatramo normalnim, onda smo mi ti koji smo nenormalni dok to šutke promatramo ne pitajući se – zašto je tome tako….; kako to da je tome tako… A, trebali bismo se itekako pitati. Jer, previše je toga nenormalnog oko nas, u tom vrlom novom svijetu. Otvorite oči i progledajte.
