Stoga ću kao uvodno objašnjenje navesti da često sretnem ljude koji su stalno pod velikim stresom, šokom, sumnjom, nedoumicom i na kraj razočaranjem jer su ih “eto”, kako oni vide, izdali njima bliski ljudi. I tako onda oni pate, tuguju, godinama se vuku takve stvari, nerijetko čitav život, sve im se uruši zbog tih “događaja, izdaje, prevare…”.

No, Bhagavad Gita, a na kraju i zdrav razum, kad se duboko zamislimo i zagledamo u njega, što je čista svijest u nama, kaže nam da smo sami krivi jer smo živjeli samoobmanu zbog predrasude proizašle iz materijalističke iluzije.

Tu je još jedna stvar, objašnjenje zašto svatko mora raditi svoj posao, odnosno izvršavati svoju propisanu dužnost i zašto je dobro da vršimo pritisak na vlastodršce da rade u korist naroda. A sad opis iz BG, što kraći, i osvrt na njega.

Na bojnom polju Kuruksetre stoje postrojene dvije sukobljene vojske. Čeka se da počne bitka. Na čelu jedne vojske je zakonski nasljednik prijestolja zemlje imenom Arjuna, kojem je vozač bojnih kola sam Krishna. Na čelu druge vojske su rođaci Arjunini i uzurpatori vlasti koji su Arjuni ukrali pravo na prijestolje. I sad ide ono bitno. Arjuna kao dobra i iskrena duša, odgajana i rođena s poštovanjem, časti, odanosti…pita se, treba li se on boriti protiv svojih rođaka ili im treba samo prepustiti vlast kako ne bi došlo do borbe i krvoprolića?

Kako rekoh, njegov vozač bojnih kola je sam Krishna koji mu tada objašnjava da on naprosto mora slijediti svoju propisanu dužnost u koju je “igrom sudbine” stavljen, a to je da bude na čelu svog naroda i da ga vodi pravedno kakav je i sam, za razliku od svojih rođaka koji to sigurno ne bi, jer su na prevaru i samu vlast prigrabili.

Nadalje mu objašnjava da zbog mekoće svog srca prema svojim rođacima, jer ih ne gleda kao duhovne duše, već kao svoju obitelj, čini grešku i pada na duhovnom planu. On kao samospoznata osoba mora ljude gledati isključivo kao duše i po djelima koja čine, a ne se nikako poistovjećivati s fizičkim tijelom i povoditi po tome što su mu u rodu jer to onda dovodi do krivih predrasuda pa samim time i odluka.

Tad ne djeluje po istini, a istina je znanje, ona spomenuta viša svijest u nama, već po mekoći svoga srca koje nas navodi na pristranu odluku. Krishna mu objašnjava i dalekosežne posljedice koje će njegova kriva odluka imati i za sudbinu njegovog naroda ako ga prepusti svojim zlim rođacima.

Dakle, tu jasno vidimo i koliko je krivovjerje kad nam katolička crkva priča o važnosti obitelji i nacije. Isus jasno pita, kad mu rekoše da su mu došla mati i braća tj. obitelj, tko su moja mati i braća…?! Sasvim je jasno da je on shvaćao da se čovjek ne smije poistovjećivati s tijelom, već da sve oko sebe mora gledati duhovnim očima kako bi pravilno djelovao.

Vratimo se na uvod o malim ljudima koji su nesretni, jer su izdani od najbližih. Ne, niste izdani od najbližih. Samo ste slijepo vjerovali ljudima kojima ste poklonili vjeru samo zbog toga što su vam bili brat, sestra, mama, tata, ujak, stric, prijatelj, prijateljica…i niste ih zbog predrasude vašeg srca htjeli vidjeti realno kakvi jesu kao duhovne duše, nego ste ih smatrali dostojnima povjerenja samo zato jer ste se poistovjetili kroz fizičko tijelo i bliskost istoga s njima.

Dakle, probajte ubuduće sve gledati iz kuta duhovnog, bez predrasuda materijalnog tijela i vidjet ćete da ćete stvari vidjeti puno, puno jasnije. I doživjeti puno manje razočarenja.

Ista stvar, ili gotovo ista je i s vjerovanjem u koncept nacije, religije, lokal patriotizma, bilo koje druge homogenizirane skupine pa možemo tu navesti i antivaksere ili antisistemaše.

Nerijetko se poistovjetimo s ljudima grupacije kojoj i sami pripadamo pa se onda čudimo kad shvatimo da među tim skupinama postoji gomilu ljudi koji to nisu(ljudi) u moralnom smislu. Čudimo se, jer ne shvaćamo da smo u samom startu imali krive perspektive. Sve treba gledati duhovnim očima, materijalne podijele ili sličnosti su obmana ili iluzija.

Npr. netko može bit duhovno sličan sa Nepalcem, a na tom planu potpuni stranac sa svojim rođenim bratom. Što se tiče u tekstu o Arjuni i spomenutoj propisanoj dužnosti, tu je jako važno znati da svatko mora raditi ono za što se predstavlja i da je inače u grešci i snosit će karmičke posljedice. Stoga, tražimo svoje vlastodršce da vladaju, sude, hapse, donose odluke…u skladu s istinom i pravdom za narod, jer što ih više mi to tražimo, a oni to ne rade, tim su više su u grešci koju će tim prije poravnati karma. Dobro znamo kakav je ona okrutan, ali nadasve pravedan sudac.

S time bih završio ovaj tekst uz napomenu da ako je nekome zanimljiv, da ga pročita nekoliko puta…naći će možda neke zanimljive detalje.

Ugodna vam nedjelja, dragi prijatelji!