Izgleda da se više ne smijemo ni pitati što se događa u svijetu oko nas. Na sve što nam se čini čudnim i s čime se nismo susreli nikada prije, moramo jednostavno zatvoriti oči. Što zaključiti iz svega ovog? Očito više ne smijemo postavljati pitanja, ne smijemo se ni usuditi pitati o čemu se radi, jer, eto, čak i pitanje može biti uznemirujuće.

Živimo u svijetu u kojem je čak i nečije pitanje ‘uznemirujuće’. Po mojem skromnom sudu, tko ništa ne pita, umrijet će u neznanju. Svima onima koji smatraju da je uznemirujuće pitati se, poručujem: Nije sramota pitati, sramota je prihvatiti sve s čime se susrećeš zdravo za gotovo. Sramota je bezrezervno prihvatiti sve s čime se ne slažeš pod normalno.

Malo ću se vratiti u daleku prošlost, u srednji vijek. Tada su moćnici bili plemstvo i crkva. U to doba 95% pučanstva nije znalo ni čitati ni pisati. To je bilo rezervirano za plemstvo i crkvu. Time su utjecali na pokornost svog naroda, uvjeravajući ih čak i za astronomsku pojavu kao pomrčinu sunca da je posljedica njihovih grijeha, propitivanja…i tome slično.

Neko moje razmišljanje je da su oni koji su bili samouki i postali pismeni, a nisu se htjeli pokoriti ni potkupiti od strane vlasti, bili prozivani da su dušu prodali vragu, a samim time i poslani na javni roštilj. Tada je i bilo osoba koje se bave vradžbinama, ali na javni roštilj vjerojatno su bile slane one osobe koje su stekle neko znanje te su kao takve predstavljale svojevrsnu prijetnju tadašnjem establišmentu.

To doba zvalo se Mračno doba, možda zbog toga što je to bilo Mračno doba znanja.

Danas živimo u modernom dobu, 21. stoljeću, pismenost nam je na visokoj razini, a nekako mi se čini da se vraćamo mračnom dobu, jer ne smijemo propitivati stvarnost, slobodno razmišljati, ulaziti u razgovore da ne bismo slučajno nekoga uvrijedili ili uznemirili.

Kažu kako smo u Jugoslaviji imali jednoumlje i kako je država kontrolirala apsolutno sve, od novina do tv programa (imali smo dva tv programa, op.a.). A kako nam je danas? Što se danas događa na polju kontrole medija?

Danas su velike medijske kompanije pod utjecajem su profita. Vođeni su novcem i ako im država uplaćuje određeni iznos za propagandu pa ako im još k tome i velike korporacije uplaćuju velike svote da objavljuju sve što im ide u korist, podrazumijeva se da će ti mediji biti njihove sluge.

Zašto se onda baviti istinom koja ne donosi profit? I da kojim slučajem objave nešto što se kosi s politikom države ili korporacije, te medijske kuće automatski gube novce i dobivaju tužbe s astronomskim odštetama. To im se niti najmanje ne isplati.

Dati ću vam primjer ako mislite da pričam gluposti. Svaki dan pogledajte vijesti na portalima oko važnih tema. Pet, šest portala prenijet će istu vijest ‘copy/paste’ metodom. Neće ni naslov promijeniti, što nam govori da im nije u interesu informirati narod, nego ga što više zatucati. Nažalost velika većina tog naroda pada pod njihova utjecaj. Pa zar to nije povratak u jednoumlje? U 20.-tom stoljeću FBI i CIA, a kasnije i druge svjetske tajne službe imaju program koji uključi alarm ako se po internetu pretražuju neke određene riječi koje bi po njihovoj procjeni ugrozile mir i sigurnost.

U zadnjih četiri godine očito se taj alarm proširio po internetu kod fact-checkera, a popisi takvih riječi su se dramatično povećali. Moj primjer je dokaz toj tvrdnji, jer ako se riječ “pijesak” zabranjuje, za par godina u Zagrebu neću moći javno reći ili napisati da sam Purger. Tada će ta riječ nekog uznemiriti ili uvrijediti.

Zar smo došli do toga da ćemo razmjenjivati informacije po mračnim haustorima, golubovima pismonošama kao u doba Pokreta otpora u Francuskoj “I will say this only once”.

Alternativni portali i alternativne digitalne platforme, kao i svi oni koji žele podijeliti informacije mimo službene propagande u opasnosti su od gašenja. Zbog pritisaka vladajućih i moćnih korporacija. Povijest se ponavlja. Kao i u Srednjem vijeku, vladajući se odnose prema alternativnim portalima kao da se oni bave vradžbina i žele okrenuti narod od njihove politike. Samim time što netko ne misli kao što nam je svima naređeno da mislimo i samim time što im netko nudi drugačiji pogled na svijet i potiče ljude da sami donesu sud o nečemu, predstavlja prijetnju sustavu.

Neću šutjeti, neću se pokoriti, jer smatram da onaj tko ne propituje, tko ne razmišlja svojom glavom, tko je lijen za stjecanje novih znanja i ne zaslužuje imati mozak. Njihov mozak se svodi na fizičke potrebe, a mnogi filozofi su govorili da čovjek bez korištenja mozga i bez gladi za znanjem nije čovjek.

Zato, prijatelji dragi, ako se prestanemo pitati što se to čudno događa oko nas, ako prestanemo tragati za odgovorima na naša pitanja, tada smo zauvijek odustali od naših građanskih prava na istinu o svijetu u kojem živimo.

Mislili smo da je Internet jedno takvo mjesto na kojem ćemo u svakom trenutku moći pronaći odgovore na neka pitanja koja nas muče. On još uvijek na nekim alternativnim mjestima to jest, no moćnici svakim danom marljivo rade na tome da zauvijek zatvore Internet i pretvore ga u jedan veliki digitalni logor u kojem će moći obitavati samo poslušnici, a ne oni ljudi koji propituju stvarnost. Ako doista bude tako, onda nam ni ne treba internet. Tada ću na sav glas reći: Gasi internet, motaj kablove, mi očito niti ne zaslužujemo ništa bolje.