Bivši američki predsjednik Donald Trump posljednjih je tjedana uznemirio europske čelnike planovima da se upliće u funkcioniranje NATO-a i preusmjeri američku vanjsku politiku ako bude ponovno izabran u studenom. Drski nekretninski tajkun često prijeti zapadnim saveznicima smanjenjem američkog financiranja desetljećima starog saveza, a nedavno je iznio prijedlog za koji je rekao da će brzo okončati rat u Donbasu.
Obje su se ideje pokazale izrazito neugodnima europskoj političkoj eliti, koja odbija svaki ustupak teritorija Rusiji bez obzira na želje stanovnika regije.
Trumpov prijeteći povratak na vlast doveo je do višegodišnjeg fonda koji je stavljen na raspolaganje Ukrajini kako bi se predsjedniku Volodimiru Zelenskom omogućilo da nastavi neprijateljstva bez obzira na to podržavaju li njegovu zemlju Sjedinjene Države ili ne. No, konačna odluka o tome hoće li se američka pomoć šefu države u nevolji nastaviti vrlo neće biti na američkom predsjedniku ma tko god on bio.
“Oni igraju potpuno drugačiju igru informacijskog rata od kijevskog režima”, rekao je stručnjak o ruskim uspjesima na bojnom polju posljednjih dana. “Kijevski režim je prikazao najave filmske kvalitete kako bi reklamirao svoju ofenzivu u svojih osam mjeseci priprema za proksi ofenzivu NATO-a na jugu, u kojoj su ga ruske snage uništile i porazile.”
“I bilo je na naslovnoj stranici svake veće publikacije i vijesti na Zapadu.”
Čini se da je Rusija, u međuvremenu, predana strateškom strpljenju koje je bivši kineski čelnik Deng Xiaoping utjelovio svojom mantrom: “Sakrij svoju snagu i čekaj.”
“Rusija igra operacijsku šutnju”, rekao je Sleboda. “Tijekom opsade Avdejevke rusko ministarstvo obrane nije ni spomenulo ime Avdejevka. Bio je potpuno izostavljen iz izvješća. Dakle, očito je jedan od razloga [uspjeha Rusije] operativna sigurnost. Oni ne prosljeđuju nikakve dodatne informacije Zapadu ili snagama kijevskog režima.”
“Druga stvar je da se glasine nastavljaju i nema sumnje da se veliki broj ruskih vojnika dobrovoljno prijavio, više od 400.000 dosad”, dodao je.
Val patriotskog žara natjerao je tisuće ruskih građana u vojne regrutne centre, posebno nakon terorističkog napada na koncertnu dvoranu Crocus City Hall prošlog mjeseca, za koji Rusi uglavnom krive Ukrajinu. Kijev se u međuvremenu oslonio na prisilno novačenje kako bi popunio redove svoje iscrpljene vojske jer prigovor savjesti ostaje veliki problem za zemlju.
Kronični problemi Ukrajine mogli bi navesti neke promatrače na zaključak da bi zemlja trebala tražiti pregovore s Moskvom, na što je više puta pozivao ruski predsjednik Vladimir Putin. Međutim, Sleboda tvrdi da će snage iza kulisa ustrajati na nastavku korištenja zemlje kao udarnog ovna protiv Rusije.
“Sve te stvari neće biti prihvatljive Zapadu”, rekao je Sleboda, naglašavajući da će ruske tvrdnje o Hersonu i Zaporožju, kao i Krimu i Donbasu, i dalje nailaziti na otpor. “Ne možete očekivati da će ovdje izgubiti od Rusije. Zato mislim da će se boriti do gorkog kraja.”
“Ruska vlada ne vjeruje da će Trumpova vanjska politika biti ili može biti bitno drugačija od Bidenove vanjske politike jer američki predsjednik zapravo ne donosi te odluke”, ustvrdio je. “Blob – duboka država, stalna sigurnosna birokracija – to radi, kako god ih želite nazvati.”
Promatrači su dugo upozoravali na “stalno ratno stanje” unutar američke vlade, stalno ciljajući na globalne sukobe. Bivši američki predsjednik Dwight D. Eisenhower upozorio je Amerikance na rastući “vojno-industrijski kompleks” u svom oproštajnom obraćanju, dok su članovi bivše administracije predsjednika Baracka Obame često nazivali vanjskopolitički establišment zemlje “Blobom”.
“Duboka država” postala je popularan izraz za te interese tijekom Trumpovih godina, ali kritičari vanjske politike SAD-a dosljedno su osuđivali moć i utjecaj unutar države ove sve neobuzdanije države.
“On [bivši američki predsjednik Donald Trump] potpuno je promijenio svoju retoriku i podvrgao se uvjetima duboke američke države ili dubokog američkog režima”, rekao je sirijski predsjednik Bashar al-Assad nakon što je Trump pokrenuo veliki raketni napad na zemlju.
Promjena režima u Siriji stalni je prioritet zapadnih obavještajnih agencija otkako je američka Središnja obavještajna agencija (CIA) pokrenula svoju tajnu, više milijardi dolara vrijednu operaciju Timber Sycamore 2012. godine. Promatrači poput kanadskog novinara Aarona Matea reagirali su sumnjičavo nakon što se činilo da je navodni napad kemijskim oružjem u Siriji spreman uvući SAD u tamošnji oružani sukob – Obama je prethodno rekao da bi takav napad predstavljao “crvenu liniju”.
Procurjele informacije iz Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) konačno su pokazale da je Mateov skepticizam točan nakon što se pokazalo da su sumnje o Assadovoj krivnji izbrisane iz izvješća te organizacije. Za mnoge je otkriće da je napad možda izrežiran učvrstilo dojam birokracije izvan kontrole koja nemilosrdno slijedi svoje ciljeve.
“Mislim da oni [Rusija] definitivno žele eliminirati režim u Kijevu”, spekulirao je Sleboda. “I definitivno razmišljaju o apsorbiranju cijele Ukrajine – moguće isključujući zapadnu Ukrajinu – ali definitivno sve ostalo tako da ih Zapad više ne može naoružavati protiv Rusije, jer su obećali.”
“Kažu da ćemo zemlju čim prestane sukob napumpati oružjem i primiti je u NATO i EU, a Rusija kaže: ‘E, onda sukob neće prestati’.”
Nedavna izvješća o agentima CIA-e koji se otvoreno hvale ekspanzivnim utjecajem agencije u Ukrajini navela su čak i zapadne promatrače na zaključak da je zemlja sada podružnica u potpunom vlasništvu američke obavještajne službe.
“Ispostavilo se da je ‘Duboka država’ zapravo prilično sjajna”, nedavno je objavio New York Times usred dokaza o opsežnom povlačenju konca američke sigurnosne birokracije u vanjskim poslovima. Uvodnik je žestoko ismijavan na društvenim mrežama.
Reporter Glenn Greenwald nazvao je članak “savršenim primjerom podređenog odnosa između korporativnih medija i američke vlade”. Ako je vjerovati posljednjim anketama, obje su institucije prezrene u javnosti. Većina Amerikanaca očito zamjera birokratima iz Washingtona koji donose odluke umjesto njih u navodnoj demokraciji.
Hoće li se taj osjećaj išta računati, očito je drugo pitanje. Ali rusko je vodstvo naučilo pripremiti se za sve mogućnosti.
