Pitam se da li postoji određeni duševni mir i “laganica” upravo zbog tih godina.
Došlo je tako kroz proces dolaska samoj sebi. Htjela bih zaviriti i u druge duše, tek toliko da mi potvrde da je to to.
Ne bih se vraćala u prošlost niti bih ponovno proživljavala sebe kao mlađu.
Stalno si mislim, jesam li s tim Mirom i ljepotom zakasnila koje desetljeće ili sam ipak to “polovila” u baš pravom trenutku…
Hrana ima drugačiji okus i dnevne radosti su redovite. Moraš li ostarjeti i sazrijeti za to ili to ipak dolazi količinom svijesti o sebi?
Ne znam i nije toliko bitno…
Možda sam samo shvatila da smijem uživati u životu…
Svaki čin i svaka postava prema svijetu mi pričinjava zadovoljstvo. To ne bih osjetila bez mira u duši…
Ako izuzmem djetinjstvo, stvarno nisam znala uživati u životu. Ali, nije to izgubljeno vrijeme. To je bila priprema.
I dok gledam ljude kako se lome oko trivijalnosti i gluposti, mrtva- hladna na njihove “muke”, uživam u sebi i zahvaljujem na vlastitim spoznajama.
“Blago siromašnima u duhu” je jedna od najmudrijih rečenica od mog Ljubljenog. Točno je znao što govori… Za to shvatiti, moraš imati taj mir u duši. I Ljubav za sebe, Život i za cijeli svijet.
U toj je rečenici sva istina i čak blagi sarkazam Života. Želiš li da ti je blago ili ipak proći određeni krug i osjetiti taj mir i uživanje u životu?
Ne znam koliko sam krugova prošla i ne znam što me čeka, ali ovo je doista čista Ljubav. Voljeti ono što je ispred tebe…
Što je oko tebe i ono u tebi.
I svaka laž i svako licemjerje postane smiješno…
Hvala mojem unutarnjem tijelu koje jasno detektira i istinu i laž. Hvala Životu koji mi jasno daje smjernice i dozvoljava da ga živim…
Volim život, svoj duh i svoje tijelo u ovim okolnostima. Uživam u tome. I taj beskrajni osjećaj zahvalnosti.
Ovo može shvatili samo onaj koji je došao do toga. I taj će točno znati na što mislim…
I taj ne traži kao ni ja. Taj prihvaća ono što dođe.
Taj ne očekuje kao ni ja. Taj prihvaća namijenjeno.
Taj se ne guši u slastima i strastima da mu pomuti razum. On ih sa zahvalnošću prima kao i ja…
Ovo je jedan divan način dubokog življenja. Sve manje je od toga postaje nevažno.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
