U okolnostima propagande i cenzure, kad se kroz službene medije stvara iskrivljena i uljepšana slika stvarnosti, upravo neovisni istraživači omogućuju ljudima da sklope ispravnu predodžbu o tome kako stvari stoje.
Predstavljanje knjige Arne Šebalj „Razotkrivanje“
Knjiga Razotkrivanje autorice Arne Šebalj zbirka je već objavljenih, novijih tekstova – njezinih i tekstova drugih autora, kao i razgovora sa stručnjacima. Tema ne nedostaje, ako čovjek ima motivaciju za borbu protiv dezinformacija i propagande. I ako ima znatiželje, energije i vremena. Autorica knjige to sve očigledno ima, i dobro radi ono što je u stvari novinarski posao, premda po struci nije novinar. Mnogi ljudi širom svijeta prometnuli su se u novinare, ne iz hira i dokolice, nego iz nužde, iz očaja, jer profesionalni novinari nisu radili svoj posao. Na sličan su način bolesnici prisiljeni istraživati medicinske teme zbog neprofesionalnosti i nemara medicinara, koji su ih onda još podrugljivo prozvali Google doktorima. A neovisne istraživače naziva se, kao što znamo, širiteljima lažnih vijesti.
Razotkrivanje je bitno
U okolnostima propagande i cenzure, kad se kroz službene medije stvara iskrivljena i uljepšana slika stvarnosti, upravo neovisni istraživači omogućuju ljudima da sklope ispravnu predodžbu o tome kako stvari stoje. U nadi da će to onda potaknuti reakciju i dovesti do promjene, jer sadašnje je stanje realno nepovoljno i vrlo zabrinjavajuće.
Godine 2020. i 2021. panično smo istraživali i prenosili svaku novu vijest. Željeli smo probuditi što više ljudi. I oni koji su htjeli, čuli su, povezali događaje i shvatili globalistički plan. Značajan dio ljudi, međutim, svjesno ili nesvjesno odlučio je dalje spavati. Do njih je vrlo teško doći i nerealno je od takvih očekivati ikakvu reakciju. Bez obzira na to, događaje i dalje treba pratiti i davati na uvid onima koji žele biti u tijeku.
Ima još jedan razlog zbog kojeg je važno prikupljati i širiti istinite informacije. Ono će omogućiti, odnosno olakšati budućim povjesničarima da točno opišu i objasne što nam se u ovom vremenu događalo. Pogotovo ako je zapisano u fizičkoj formi, u obliku knjige.
Konačno, postoje filozofski i duhovni razlozi za ovaj konkretni posao. To je, kako autorica knjige na više mjesta naglašava, težnja za istinom. Potraga za istinom kao nastojanje, pothvat i poslanje, nešto što treba raditi jer je jednostavno ispravno, jer tako treba činiti, jer je to u skladu s deontološkom etikom i Božjim načelima i zakonima. Neovisno, pa i nasuprot danas dominantnoj, utilitarističkoj logici.
Rasvjetljavanje novih tehnologija
Posebno važno područje koje treba razjasniti, a Arna Šebalj je toga svjesna, nove su tehnologije. S jedne su strane korisne, a s druge štetne ili se zloupotrebljavaju. Uvode se pod korporacijskim i političkim pritiskom, netransparentno, pa i tajno, bez stručne i javne rasprave. Odjednom se pojavljuju u medijima i predstavljaju kao pogodnost, nešto poželjno i moderno, i kao nužnost želimo li, kao pojedinci ili tvrtke biti konkurentni na tržištu.
Temeljni je problem da ljudi ne razumiju o kakvim je uređajima i tehnikama riječ. Ne znaju na koji način rade i kakve posljedice za pojedinca i društvo mogu imati. Zna li korisnik da mobilni telefon može biti uzrok njegova šuma u uhu, a bazna stanica uzrok nesanice? Da upala pluća može biti rezultat nanočestica iz zraka? Da čovjek može izgorjeti u električnom automobilu. Da ga elektromagnetska polja mogu doslovno usmrtiti na daljinu, a implantirani mikročip promijeniti mu osjećaje i raspoloženje. Da ga cjepivo može učiniti neplodnim i djelovati na njegovu gensku osnovu. Da će editiranje gena njegova nerođenog djeteta tom djetetu stvoriti nove mutacije.
Je li svjestan da su zaključci i upute umjetne inteligencije često netočni i pristrani? Da njeno korištenje smanjuje sposobnosti učenja, odlučivanja, kritičkog mišljenja i kreativnost. Da bombardiranje informacijama s ekrana slabi pažnju i pamćenje; uzrokuje kognitivni umor i impulzivnost; reducira komunikacijske i socijalne vještine kao i empatiju; stvara iskrivljenu predodžbu stvarnosti. Razmišlja li o tome da će zbog uvođenja robota njegovo dijete ostati bez posla?
Zna li korisnik pametnog sata tko se još koristi nalazom njegova srčanog ritma ili razine alkohola u krvi? Je li svjestan da mu se preko pametnog hladnjaka može ukrasti identitet? Da biosenzori i tehnike prepoznavanja lica omogućuju praćenje lokacije, aktivnosti i kontakata s ljudima. Da će mu digitalna valuta i digitalna osobna iskaznica ograničiti kretanje, izbor hrane i zdravstvenih usluga, potrošnju energije, mogućnosti rada, trošenje novca, krug ljudi s kojima se druži i ono što smije znati i govoriti.
Digitalizacija i umjetna inteligencija omogućuju bitne, radikalne i nepovratne promjene društvenog ustroja, međuljudskih odnosa i samog čovjeka. Uz ostale tehnološke alate mogu voditi uspostavljanju totalitarnog društva, eliminaciji značajnog broja ljudi i pretvaranju preostalih u upravljive, bespolne, biosintetičke robote. Govorimo o distopiji u kojoj je nestala sama ljudska suština, ukinut čovjek kakav je dosad postojao.
A sve zbog malo komfora, olakšanja trivijalne tegobe, jamstva veće efikasnosti (ah, to božanstvo efikasnosti!) ili nesigurna obećanja poboljšanja vlastitih „performansa“, zbog narcisoidnog poriva, i nekad na rubu izopačenosti.
Relevantno je ovdje postaviti i pitanje bi li sva ta složena tehnologija i njezine posljedice, kad bi i bile primjereno protumačene, običnom čovjeku uopće bile shvatljive i sagledive. Bi li uopće bio u stanju pojmiti ih kao moguće. Odvojiti potrebno od nepotrebnog. I donijeti ispravnu odluku. Čak i kad ne bi postojala propaganda, pritisak i manipulacija. Stoga mi se čini najpametnije zalagati se za potpuni moratorij na dalje uvođenje novih tehnologija. One već sada nose više štete nego koristi; o budućnosti da ne govorimo. Kako je sasvim izvjesno da vlade i institucije neće pomoći, ostaje pozvati ljude na to da a priori odbijaju novotarije. I kao što sam prije navela, upozoravati na opasne posljedice, one ljude koji žele i u stanju su razumjeti.
Mi smo, s namjerom da ljudima približimo problem s tehnologijom, 2021. napravili konferenciju Tehnosfera protiv biosfere. Kad kažem mi, mislim na Željka Škrinjara, Božu Kemića, Josipu Juričev Sudac, Stipu Kutlešu, Jadranku Polović, sebe i druge. Znamo i da Arna Šebalj dugo prati ovu problematiku. U knjizi Razotkrivanje razgovarala je s Davorom Pavunom. On spominje mlade stručnjake s kojima je povezan, a koji rade u području umjetne inteligencije i modernih tehnologija. Možda bismo s takvim ljudima mogli organizirati novu konferenciju.
Afere i politički sustav
U knjizi Razotkrivanje jedno od poglavlja posvećeno je aferama u Hrvatskoj. Gospođa Šebalj već dugo ih istražuje. Afere se razotkrivaju više od trideset godina. To znači da nisu izoliran i izniman događaj, nego uobičajena i očekivana posljedica političkog i ekonomskog sustava.
Autorica knjige i ja dijelimo stav da je model predstavničke demokracije koji je na snazi, duboko disfunkcionalan (afere su samo jedan od vidljivijih negativnih fenomena). Smatrati da većina ima kompetenciju donositi ispravne odluke, a pogotovo uz postojeću propagandu i socijalni inženjering, velika je zabluda. Osim toga izborni sustav na različitim razinama postavlja barijere koje sposobnim i poštenim ljudima onemogućuju da budu izabrani u parlament. Da ne govorimo o djelovanju obavještajnih službi. Uzastopnim ciklusima negativne selekcije našli smo se sada u kakokraciji – vladavini najgorih, najlošijih. I svjedoci smo njenih devastirajućih posljedica.
Kandidirati se i glasati na izborima, znači davati tom sustavu podršku i legitimnost. Umjesto toga, tzv. demokraciju i izbore kao njezin „festival“ treba raskrinkavati kao podvalu koju je kontrolor iz pozadine uspostavio kao glavni alat za globalno vladanje, dok se narodu daje iluzija da on odlučuje. stva
U Hrvatskoj smo nedavno svjedočili svečanosti demokracije. Svjedočili smo i svečanosti u slavu boga
Rat kao sramota čovječan
Marsa. Zrakoplovi Rafali, glorificirani do razine kulta, doletjeli su iz Francuske i dočekani su uz vojnu svečanost i govore političara i generala. Čak su, nakon dugog vremena, ujedinili posvađane predsjednika države i vlade. U izravnom prijenosu na HTV-u uz dramatičnu glazbu pratili smo slijetanje jednog po jednog, iz minute u minutu. Novinari su izvijestili da se na Plesu „osjećala napetost, uzbuđenje i nestrpljenje“. Svjedočili smo „povijesnom danu“, „veličanstvenom trenutku“, „iznimno impresivnom prizoru“. „Ponosni smo“, „nitko ne može sakriti oduševljenje“, „sanjali smo ovaj trenutak“, „srce je veliko kao kuća“.
Doznali smo da je „napravljen dobar posao“, „veliki iskorak za hrvatsku vojsku“, koji „pridonosi razvoju ekonomije“ – tu bi me baš zanimalo kad će se i na koji način vratiti uloženih 1,13 milijarda eura za same avione, plus novac za obuku pilota i inženjera koja je skuplja od zrakoplova, plus 37 milijarda za hangare; plus održavanje – 25 milijuna godišnje po zrakoplovu, plus gorivo – 1 sat leta stoji 20 000 eura … Evo nove teme za rubriku Afere.
Od vojnih analitičara doznali smo sve o performansama zrakoplova – brzini, nosivosti, visini leta. O njegovoj namjeni – samo to da čuvaju hrvatski zračni prostor. Trebalo je malo više kopati da se nađe da kao članica NATO-a moramo sudjelovati u misijama; da zrakoplov služi za napade, da nosi radarski i laserski navođene bombe i rakete, i da su mu mete objekti (i ljudi, pretpostavljam) na zemlji, vodi i u zraku. Da se radi o „platformi koja obavlja širok spektar borbenih zadaća“ uz „maksimalnu zaštitu i udobnost pilota“ (dok razaraju i ubijaju, dodajem).
Prije nekoliko godina u Hrvatskoj liječničkoj komori liječnici iz Hrvatskog instituta za istraživanje mozga i predstavnici Hrvatske vojske održali su predavanje o projektu istraživanja otpornosti (rezilijentnosti) vojnika u borbenim operacijama. Pitala sam tada predavače, uključujući poznatog generala, istražuju li to oni kako vojnike psihoemocionalno opremiti za što bolje ubijanje. Ako da, je li etički ispravno da su u to uključeni liječnici i je li liječnički dom mjesto da se s takvim projektima hvali. Odgovor je bio otprilike: „Pa nije to baš tako…“
Iskoristila sam ovu prigodu da progovorim o temi koje se i g. Šebalj dotakla u knjizi. O temi o kojoj se inače ne govori s kritičkog stajališta. Oružje, vojska i rat itekako su prisutni u medijima, ali u smislu glorifikacije, ili u etički neutralnom kontekstu. Međutim, činjenica je da je rat sramota ljudskog roda. Skandalozno je da pripadnici visokokulturne civilizacije kakvom se smatramo još uvijek sudjeluju u ratovima i ubijaju jedni druge. Istina, ne ratuju ljudi jedni protiv drugih, nego vlade, u umjetno provociranim, fabriciranim sukobima koje pokreće jedan te isti kontrolor iz pozadine. Radi bogaćenja, otimanja zemlje i prirodnih bogatstava, istrebljenja naroda, hranjenja ljudskom patnjom.
U prošlosti je bilo pojedinaca i pokreta protiv rata; Ivan Supek bio je istaknuti borac za razoružanje i mir. Nisu uspjeli. Sada, nakon što je mnogim ljudima jasna priroda rata u Ukrajini i u Palestini, kao i bijeda naših vlastodržaca koji u njima sudjeluju, možda smo spremni za neku vrstu masovnije antiratne aktivnosti. Djelovanja kroz koje bismo se zauzeli protiv naoružavanja i militarizacije, protiv rata općenito, i pozvali ljude na odbijanje sudjelovanja u tom nesretnom bratoubilačkom projektu.
Kako dalje?
Dakle, nakon razotkrivanja, jasna i eksplicitna poruka trebala bi biti: NE. NE novom smartfonu i ChatGPT-ju, NE izlasku na izbore, NE odlasku u tuđe ratove. I (vezano uz još jednu aktualnu priču), NE prihvaćanju svakog sljedećeg izvanrednog stanja i mjera koje će biti nametnute. Ne zanima nas Pandemijski ugovor i Međunarodni zdravstveni propisi SZO-a. Njihovo donošenje nismo mogli spriječiti, ali ono što će nalagati možemo ignorirati.
Možemo li? Većina će, kao što smo vidjeli s koronom, za to biti preslaba i nesposobna. Stoga samo širenje informacija i poziv na odbijanje nisu dovoljni. Potrebno je ono o čemu sam govorila 2022. na konferenciji u Ličkom Osiku – 1) duhovno i psihološko osnaživanje ljudi, 2) istraživanje i prezentiranje novih, alternativnih načina organiziranja društva i djelatnosti, i 3) međusobno povezivanje i umrežavanje.
I upravo ovo zadnje vraća nas na knjigu, na autoricu i na današnju promociju. Hvala Arni na knjizi, ali i na tome što nas okuplja i drži zajedno. Tijekom kovid krize uspostavili smo nova poznanstva, komunikacije i odnose, ali se oni mogu i ugasiti ako ih se ne obnavlja i ne njeguje, ako se zajednica ne održava.
Zašto je još važno da smo skupa i u što većem broju dajemo podršku ovakvim događajima? Zbog slobode govora. Sloboda mišljenja i njegova izražavanja ultimativna je vrijednost. Ostati bez nje znači riskirati sve druge slobode. Premda zaštićena konvencijama, ustavom i zakonima, vidimo koliko je u stvarnosti krhka i otuđiva. Cenzura je sveprisutna i licemjerno se pravda brigom za ljude i njihovom zaštitom – zaštitom zdravlja, zaštitom dostojanstva (npr. od „govora mržnje“), zaštitom istine. Kakve li inverzije! Zato uvijek i stalno moramo davati podršku slobodi govora, moramo je održavati i braniti. Jer time branimo istinu – to je to prevažno uvjerenje, uporište i stav, to je ono što mora biti naša misija i zaslužuje biti ponovljeno i uvijek ponovo naglašavano.
https://www.arnasebalj.com/index.php/tekstovi/15-05-2024-mr-sc-arna-sebalj-predstavljanje-knjige-mr-sc-arne-sebalj-razotkrivanje-zlocin-bez-kazne-svibnja-2024-hotel-seraton-zagreb
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
