Gaza proživljava jedan od najnasilnijih tjedana još od prvih mjeseci rata.
Nakon izraelskih zračnih napada na školu i humanitarnu zonu, preživjeli i dužnosnici izvještavaju o “svakodnevnoj viziji užasa”.
Prošlog utorka navečer, oko 18:30, sve je bilo mirno u Abasan al-Kabiri, na jugoistočnom rubu Khan Younisa u Gazi. Po prvi put, zujanje dronova je prestalo i satima se nisu čule eksplozije.
Kao i mnoga druga djeca, Rita Abu Hammad, bistra i razigrana osmogodišnjakinja, stajala je ispred škole koja je tjednima bila dom njezine obitelji, gledajući drugu djecu kako se igraju, prodavače na njihovim trošnim štandovima, odrasle kako čavrljaju, tinejdžeri koji pokušavaju dobiti internetsku vezu ili liniju kako bi platili nekoliko šekela za punjenje mobitela na maloj utičnici. U obližnjem šatoru sjedila su njena tri brata, sestra i majka, Rima Abu Hammad.
“Odjednom smo čuli zvuk rakete, a zatim vrlo snažnu eksploziju”, rekao je Abu Hammad, 36. “Tada su vrisci, pepeo i krv bili jedino što ste mogli čuti, vidjeti i namirisati. Kad sam se ponovno pribrao, sjetio sam se da je moja kći stajala blizu školskog ulaza. Trčao sam kao lud i vrištao njezino ime.”
Abu Hammad je počeo tražiti svoju kćer među ozlijeđenima, mrtvima i razbacanim dijelovima tijela, ali je nije mogao pronaći.
“Bilo je mnogo leševa, uključujući djecu, žene i muškarce, neki su bili isječeni na mnogo komada, neki su živi spaljeni. Ulica je bila lokva krvi. Ali mom djetetu nije bilo ni traga.”
Zračni napad u Abasanu, u kojem je izraelska vojska rekla da je koristila “precizno streljivo” za ciljanje “terorista iz vojnog krila Hamasa” koji je sudjelovao u napadu na Izrael 7. listopada, bio je samo jedan incident u jednom od najnasilnijih tjedana u Pojasu Gaze od prvih mjeseci teških borbi na tom području prošle godine.
U izraelskom zračnom napadu u subotu ubijeno je najmanje 90 Palestinaca u određenoj humanitarnoj zoni u Pojasu Gaze, priopćilo je ministarstvo zdravstva teritorija. Izrael je rekao da je cilj napada bio vojni zapovjednik Hamasa Mohammed Deif.
Više od 38.500 ljudi ubijeno je u Gazi od početka izraelske invazije prije devet mjeseci. Invazija je uslijedila nakon Hamasovih iznenadnih napada u Izraelu u kojima je ubijeno 1200 ljudi, a 250 ih je oteto.
Do porasta nasilja došlo je usred još jednog kruga pregovora o prekidu vatre koje je prekinuo Hamas nakon napada u subotu. Izrael optužuje Hamas da koristi stanovništvo Gaze kao živi štit, što islamistička militantna skupina negira.
Dužnosnici Ujedinjenih naroda i drugih humanitarnih organizacija izvijestili su o naglom pogoršanju uvjeta tijekom vikenda, s temperaturama koje su dosezale 40 stupnjeva Celzijevih, nedostatkom osnovnih zaliha, nestašicom vode i rastućom anarhijom.
“Svaka vrsta predmeta visoke vrijednosti koje pokušamo unijeti… bit će odmah opljačkana. To nisu očajni ljudi. Ovo je čisti kriminal. Nema policije na ulicama jer su na meti Izraela”, rekao je visoki dužnosnik UN-a. “Bez problema je stiglo trideset kamiona s brašnom, ali kada je stiglo osam kamiona sa šatorima, četiri su odmah opljačkana. To znači da je nestalo 900 šatora, od kojih se svaki može prodati na tržištu za oko 400 dolara [315 funti].
Drugi dužnosnik opisao je “dnevnu scenu užasa” s ograničenim zalihama lijekova, jedva dovoljno hrane i “ni približno dovoljno vode”.
“Bolnice se svaki put ponovno otvaraju s manje liječnika, s manje strojeva i lijekova. Predvodi ih vojska spaljenih heroja”, dodali su.
Dr. Mohamed Saqr, voditelj medicinskih sestara u bolnici Nasser u Khan Younisu, opisao je tamošnju situaciju kao “katastrofalnu”. Bolnica je već bila popunjena prije ovotjednog vala nasilja.
“Mi smo jedina velika bolnica u južnoj Gazi, koja opslužuje više od 1,2 milijuna stanovnika i raseljenih osoba u Khan Younisu. Nije bilo niti jednog praznog kreveta, čak ni na hitnoj”, rekao je Saqr.
Kada je pogođena škola u Abasanu, bolnica Nasser primila je 23 mrtvih i 56 ozlijeđenih u manje od pola sata.
“Situacija je bila jako teška. Nismo imali odgovarajući alat ni opremu, čak ni sterilizatore ni gaze za zamatanje rana, čak ni kirurške mantile. Ozlijeđene smo liječili na podu recepcije ili u hodnicima”, rekao je Saqr.
Abu Hammad i njegovi rođaci tražili su sat vremena u blizini bombaške škole u Abasanu, ali kada njihovoj kćeri još nije bilo traga, otišli su u bolnicu, gdje su se razdvojili.
“Rekao sam bratu: Ja ću otići na hitnu, a ti idi u mrtvačnicu i traži je. Nakon duge potrage pronašao sam je, bila je živa, ali teško ozlijeđena, s gelerima u leđima i prsima”, rekla je.
“Bio sam jako sretan i tužan u isto vrijeme. Bio sam sretan jer je nisam izgubio, još je bila sa mnom, i bio sam tužan zbog njenog stanja i njene boli, ali hvala Bogu što je bila prisutna i što nije bila među djecom koja su tamo umrla. Istina je da je rat već devet mjeseci i da je svaki dan bio težak, ali ja nisam imao teži dan od ovog.
Velik dio nedavnih borbi na palestinskim teritorijima odvijao se u četvrti Shujaiya u gradu Gazi, bivšem uporištu Hamasa koje su izraelske snage evakuirale početkom rata. Deseci tisuća su pobjegli, ali ne i Mohammed Abu Ahmed, 48-godišnji otac petero djece.
“Situacija je bila vrlo teška jer su bombardiranja i granatiranja trajala dan i noć. “Tijekom posljednja tri dana bačeni su leci i snimljeni su pozivi u kojima se od [Izraelaca] traži da se presele i odu na jug, ali velika većina ljudi odbija ići”, rekao je.
“Neću ići jer smo već dosta prošli i jer su mi ovdje žena i petero djece i jako je teško dobiti prijevoz. Također, moja majka je invalid i potrebna joj je posebna pomoć, pa će je biti teško preseliti i živjeti u šatoru.”
Posljednji razlog koji navode mnogi drugi: nakon niza napada u Humanitarno sigurnoj zoni, nijedno se mjesto više ne smatra sigurnim.
“Tražim od svijeta da se pokrene kako bi okončao rat i omogućio nam da živimo slobodan i miran život kao i ostali ljudi u svijetu”, rekao je Abu Ahmed.
Među onima koji su pobjegli iz Shukaiye je Fathi Al-Samri, 21, koji se preselio živjeti sa polu-sestrom u Nuseirat u središnjoj Gazi, dok je ostatak sedmočlane obitelji ostao tamo.
“Majka je inzistirala da odem na jug jer sam joj jedinac. Ostatak obitelji odbio je otići kako bi zaštitili našu imovinu jer se boje da im se nikada neće dopustiti povratak”, rekao je.
Khaled Abu Anza, 23, sjedio je na ulazu u školu Abasan pored svoje WiFi kabine kada se dogodio zračni napad u utorak.
“Htjeli smo ići igrati nogomet, ali smo odlučili ostati. Došlo je do eksplozije i kad sam pogledao oko sebe, našao sam sve svoje prijatelje i ljude oko sebe isječene na komade i ubijene. Želio sam pomoći ljudima, ali kad sam se pogledao shvatio sam da imam šrapnele u prsima, leđima i stopalima i da sam krvario”, rekao je.
“Nakon 20-ak minuta došao je kamion i odvezli su me i bio je pun leševa… A ja sam bio jedini živ u kamionu… Dosta je, ostali smo bez struje. Mi smo umorni. Ne želimo ništa više, samo kraj rata.”
