Želim nam svima čistoću emocionalnog tijela, jer samo tako neće biti vruće. Vrućine iz vanjskog svijeta, kao i sve okolnosti u kojima se nalazimo, samo nas guraju u unutrašnjost nas samih, jedino mjesto gdje se trebamo i možemo “rashladiti”.

Jura je sve rekao u svima nam dobro poznatoj i dragoj pjesmi. Nema života od sjećanja, zato ponovo učimo živjeti i osjećati trenutak, kakav god da je. I onda kad je bolan, jednako je predivan, jer ga barem osjećamo.

Iza svih tih emocija koje nam se vraćaju, samo da ih osjetimo i integriramo, postojimo mi, postoji naša duša u kojoj je samo ljubav. Uživajmo stoga putujući u nepoznato, putovima duše, bez ikakvog plana i programa, potpuno ogoljeni, a samo tako zapravo sigurni.

“Sjećam se prvog poljupca

samo on je bio sladak.

Sjećam se prvog dodira,rograma, potpuno ogoljeni, a samo tako 

samo tada sam drhtao,

a onda su nestala osjećanja,

ne osjećam ništa, samo se sjećam…

Imao sam stotinu djevojaka

i one su imale mene,

dao sam im moju ljubav

i zato je više nemam.

To je dobro, više nema problema,

ne osjećam ništa, samo se sjećam.

Vjeruj, nema života od sjećanja

dao bih milijardu dolara

za jedan sekund prvog poljupca

Nema života od sjećanja,

dao bih milijardu dolara

za jedan sekund prvog poljupca.”

Izvor snimke iz 1987. godine: YouTube; Trajce Petkov