Kad se povežemo sa sobom na pravi način i s pravog mjesta, a nešto duboko u nama poznaje oduvijek i zauvijek i taj način i to mjesto, počinjemo Život osjećati nevjerojatno precizno.

Tad točno znamo gdje smo u odnosu na Život i gdje je on u odnosu na nas, bivaju nam jasne relacije, osobne namjere, kao i one drugih ljudi, uzroci i posljedice, a svoje Biće i njegov trenutni potencijal kao i nečuvenu moć polja beskonačnih mogućnosti slutimo iz dubine i dobivamo neprestane potvrde koliko su te slutnje stvarne.

Ono najčudesnije u tom cijelom plesu svjesnog Življenja je osjećaj za harmoniju duha i tijela, kao i duboka, jasna spoznaja što nam je činiti da bi se harmonija prvo postigla, a onda i održavala.

Od sredine ovog tjedna osjetila sam da mi je za nju potrebno uzemljenje, što u mom slučaju znači otisnuti se malo više u ovozemaljsku sferu (tijelo) kako bi se za to vrijeme ne samo potvrdila ravnoteža, već i osvježila energija i obnovili fini, suptilni svjetovi (duh).

Kako Život uvijek radi za nas, nisam trebala ništa posebno činiti, osim ovo osvijestiti i postaviti jasnu namjeru. Sve se drugo predamnom otvaralo samo od sebe. Na meni je samo bilo da kažem: “Uzimam.”

Od sredine tjedna zaredali su se čudesni susreti na još čudesnijim mjestima uz divna blagovanja, božanstveni deserti (poput ovog sa slike koji ujedinjuje rižu, kremu od manga i tajnovite sastojke), razmjene darova, buketi cvijeća, duboki, a razigrani razgovori, velika inspiracija za kuhanje gdje sam mijesila i pekla divna jela od tijesta, kao i kruh, trening čarobni u baletnim papučicama u baletnom studiju, čajanke na suncu, šetnje, ples, sadnja začinskog bilja i štošta još.

Sve me je to uzemljilo, a tad se duh napunjeni prožeo onako kako samo on zna kroz tijelo.

U tom stanju živog bivanja osjećam čudesnu cjelovitost kojom ću sutra držati radionicu.

Jer, Život je najveći i najmudriji znalac.

Vjeruj mu.

Volim Te.

Hvala, harmonizirani Živote