Okolnosti u kojima živimo utječu na našu percepciju vlastitog zadovoljstva. Teško se oteti okolini i njenom utjecaju na naše raspoloženje. Vrlo se često susrećemo s jednom misli: “Kako si mogu uopće dozvoliti da netko utječe na moje raspoloženje, moje misli i na moj dan?”
Ali, to je normalno. Sve je povezano i mi smo svi povezani pa utjecaj okoline i okolnosti u kojima jesmo, ima svoju jasnu ulogu. Jesmo li dovoljno snažni priznati su taj utjecaj i onda ga apsorbirati? Sve što unosimo u sebe, hranu, piće i energije drugih, mora izaći. Kao što hrana ima ulogu da nam daje korisne tvari, a nekorisne idu van, tako je i s energijama drugih ljudi.
Zadovoljstvo životom je uvjetovano zadovoljstvom sa samim sobom. To je istoznačno i govori usko jedno o drugom.
Svijest o tome nam donosi načine da postanemo sebi ugodni, prihvaćeni i voljeni.
To je primarno. Sve ostalo, ako dođe, dobro je došlo, a ako ne dođe, nije neophodno.
Uživati u pripremi i jedenju hrane, u razgovorima s drugima, u neovisnosti od poremećaja i devijacija (koje apsolutno svi imamo), jedan je koristan dio umijeća življenja. Uživati u onome što inače uzimamo zdravo za gotovo.
Nije tajna da nam se dogode “ekstra” stvari, nije potrebno da nas netko hrani svojom pažnjom i ljubavlju, već je potrebno da smo svjesni onoga što imamo. Da to ne zanemarimo… Postali smo emocionalni i duševni invalidi, koji ne znaju cijeniti ono što imaju. A da to nemamo, za to bismo prodali dušu…
Kao što kažu za zdravlje, tako je i s ljubavlju, dobrim okolnostima, općenito s blagodatima i obiljem života: dok to imamo, ne znamo cijeniti i nismo svjesni…
Život predivno reagira na zahvalnost: za što smo god zahvalni, daruje nam to u obilju. Isto tako reagira na nezahvalnost: oduzima nam ono na čemu nismo zahvalni. Zato, dobro se prisjetiti, dobro je svakodnevno osvještavati ono što je prisutno. Jedna mrva zahvalnosti je dovoljna…
Udaljili smo se od sebe, od Života… Vrijeme je da se počnemo vraćati…
