- Danijel Koletić
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
I tako dolazi još jedan Božić… Da li je to uistinu trenutak kojem se ljudi raduju zbog ispovjedi u vjeri s mislima koje nas dovode u razmišljanje o rođenju svijetla svijeta koje pobjeđuje svaku tamu života i ljudskog uma ili smo se doveli u situaciju potrošačke groznice u kojoj se darivanjem dodatno kupuje ljubav? Odgovor na to pitanje najbolje znamo mi sami.
Mi smo ti koji odlučujemo, a komunicirajući možemo pokušati fokus Božića preusmjeriti na njegovu bit, a to je zagrljaj mira, topline, razumijevanja i ljubavi. Životni standard naših ljudi nažalost iz godine u godinu ide od imanja do nemanja što nije usko povezano s unutarnjom željom da drugima darujemo svoje vrijeme pa samim time i živote, jer mnogo puta se događa da su upravo oni ljudi koji nemaju dovoljno sredstava za život skloniji podijeliti svoj kruh s drugima od onih koji bi to mogli, ali to neće učiniti, jer su sebični i pohlepni i nemaju nimalo altruizma i empatije u sebi.
Svatko će blagovati prema svojim mogućnostima. Nažalost za mnoge obitelji i roditelje ovo blagdansko vrijeme umjesto radosti zajedništva predstavlja vrijeme stresa. Iščekivanja kroz poklone i ono što zaista netko može priuštiti svojim bližnjima prelazi granice društvenih normi. Naravno – i to je novo normalno i svi mi znamo da bi sve to moglo biti bolje kada bismo svi imali podjednake mogućnosti. Tada zasigurno ne bi bilo stresa. I sam spadam u tu kategoriju, ali sam odavno smanjio doživljaje pa umjesto poklona investiramo u putovanja kao oblik darivanja obiteljskog okupljanja, jer Božić je tamo gdje ste vi.
Najviše sam iznenađen crkvom kao institucijom. Ne mogu vjerovati da od tolike količine vjeronauka, vjeroučitelja i utjecaja crkve, umjesto njihove pohlepe za zemljištima i darovanim sredstvima, crkva nije pokrenula standarde darivanja i dala svoj doprinos tome da priča o skromnosti pokaže ljudima pravi put. Ponašanje crkve samo govori o tome da oni kao institucija nažalost sve samo promatraju i još sami iščekuju donacije.
Utjecaj crkve odmalena je utkan u naše živote i smatram da bi ona itekako mogla promijeniti vrijednosti Božića kada bi to željela, a u tome bi uspjela u onom trenutku kada bi ono što se u crkvi propovijeda doista bilo i dio njihova ponašanja. No, svi znamo da tome nije tako.
Kako bi došlo do realizacije ove strategije ipak je potrebna mudrost, volja i želja, kao i razvijena socijalna svijest, a do tada će sve ostati ovako kako jest – imućniji pojedinci blagovat će obilno, a oni koji nemaju vrlo oskudno. To isto vrijedi i za imućnije pripadnike vjerskih zajednica koji će također blagovati vrlo obilno, što je osobito vezano za lokaciju koja im pripada, koliko i o svakom svećeniku pojedincu, jer neki će si svećenici priuštiti više, neki manje, a neki gotovo ništa ako su to kojim slučajem oni koji propovijedaju u Africi ili nekim drugim siromašnijim dijelovima svijeta.
Božić je prekrasan blagdan zajedništva, okupljanja, ljubavi i mira, pogotovo ako nas okružuje zdravljem. U konačnici iz iskustva znam da je sve u životu doista manje važno ako nemamo zdravlje, a zdravlje tijela ujedno je i zdravlje uma, odnosno duha.
Neka vaš Božić bude ispunjen nadom i vjerom u svjetlost rođenja i ljubavi kako bismo svi zajedno bolje razumjeli bit našeg postojanja u prolaznosti. Zajedno sa svojom obitelji upućujem vam svima iskrenu čestitku za mir i dobro u vašim srcima, mislima i djelima, kao i svima okupljenima u vašem toplom domu i onima koje volite poštujući njihove živote.



