- Mario Žuvela
- Pixabay
Ponekad imaš osjećaj da gubiš kontrolu. Roje ti se po glavi neke crne misli. Imaš osjećaj da gubiš zdrav razum, da nerealno postaje realno i obratno. Srce uznemireno udara. Znojiš se.
Ubrzano i kratko dišeš i sve je to od jedne stvari. Davno si shvatio da život nije idila. Neka bajka. Da ljudi nisu onakvi kakvi se predstavljaju i da se neke želje i neki ciljevi nikada neće ostvariti, ali zaboravio si jednu stvar. Vjerovati. Vjerovati u nešto dobro. Lijepo. Istinito, a toga uvijek ima.
Što god u prošlosti prošao, opet u sadašnjosti živiš. A nju možeš oblikovati ti, a ne neke zle slutnje. Kako god bilo u životu u nešto moraš vjerovati. Vidjet ćeš, vjera sve drugačijim čini. Ne nestaje nemir. Ne nestaje sumnja, ali znaš da na kraju tunela ima neko svjetlo i da će sutra ipak nešto dobro biti. Nije lako, ali potrudi se povjerovati. S trudom si postigao mnoge stvari. Zvijezda uvijek pokaže put. A na kraju ispadne i bolje nego što si mislio.