Cijelu emisiju i predavanje na ovu temu možete pogledati na YouTube kanalu “Cvijet života”.

Hipoteza da je svemir simulacija posljednjih je desetljeća postala predmet ozbiljne znanstvene i filozofske rasprave. Iako na prvi pogled zvuči kao znanstvena fantastika, brojni argumenti iz kvantne fizike, teorije informacija i kozmologije sugeriraju da bi naš svemir mogao biti neka vrsta računalnog modela ili simulacije. Također, pogled na svemir kao svojevrsnu simulaciju božanskog uma postoji već tisućama godina u okviru mnogih duhovnih učenja. No, nećemo se baviti dokazivanjem simulacije, već ćemo pokušati sažeti sve opcije i zaključke na temu živimo li u simulaciji i tko je njezin tvorac?

A) Bog – Stvoritelj svega što jest – Duhovni programer

Ako uzmemo u obzir istočnjačke duhovne izvore, simulaciju bi mogao stvoriti Bog Stvoritelj svega što postoji, kao “kozmički um”. U tom slučaju, svemir bi bio poput škole za duše, gdje se svijest razvija kroz niz testova. Cilj bi bio duhovna evolucija svijesti do stanja potpune svijesti, odvajanja od ove igre ili dovršetka svih misija – oslobađanjem od naših želja da ostanemo dio ove igre.

Božansko značenje igre može biti i individualizacija, tj. puni razvoj naše osobnosti do njenog punog potencijala, kako bismo i sami postali mikrokreatori. Stvoriteljev cilj može biti stjecanje iskustva, igra ili jednostavno zadovoljenje njegove osobne potrebe da se manifestira kroz bezbrojne oblike, u beskonačnosti oblika, iskustava i postojanja.

Ovo je klasična teistička perspektiva prilagođena ideji simulacije. Ako je svemir programiran, onda bi Stvoritelj mogao biti entitet koji postoji izvan ove simulacije – u apsolutnoj, izvornoj stvarnosti.

Činjenice koje potvrđuju ovu teoriju:

• Svemir kao božanska misao: U mnogim duhovnim tradicijama (hinduizam, neoplatonizam, ezoterične kršćanske i islamske škole), stvarnost se smatra manifestacijom božanske svijesti. Ako je svemir simulacija, onda bi mogao biti “misao” ili “projekcija” višeg bića.
• Zakoni kao kod: Ako Bog postoji i stvorio je svemir putem matematičkih zakona, to znači da on funkcionira kao krajnji programer, koristeći prirodne zakone kao algoritme simulacije. Matematika je srž cijelog svemira – utkana u sve, od atoma do galaksija. Matematička složenost ove simulacije je apsolutno precizna i besprijekorno funkcionalna sve do najmanjeg atoma.
• Svemir kao test ili škola: Mnoge religije opisuju život kao “kušnju”, “igru” ili “školu duša”. Ako je to točno, onda bi simulacija mogla postojati u svrhu testiranja i pročišćavanja svijesti unutar simulirane stvarnosti.

U ovom scenariju, Stvoritelj nije fizičko biće, već entitet – svijest koja postoji izvan vremena i prostora – možda kao apsolutna svijest ili čista informacija koja nadilazi sve koncepte, svo znanje, sve pretpostavke i svaku ideju o tome. U konačnici, nikada nećemo moći u potpunosti razumjeti njega, njegovu volju, njegov plan ili put koji nam je postavio.

B) Napredna izvanzemaljska civilizacija

Prema suvremenoj ufologiji, metafizičkim učenjima i suvremenim znanstvenim shvaćanjima, moguće je da smo dio simulacije koju su stvorili napredni entiteti – izvanzemaljci, postljudska civilizacija ili neka nepoznata inteligencija.

U tom slučaju, mogli bismo biti eksperiment, dio njihove verzije “virtualne stvarnosti”, možda čak i oblik zabave ili resursa. Ova teorija sugerira da nema više svrhe simulacije osim iskorištavanja – simulacija nas koristi za nešto. Ako su vanzemaljci njegovi kreatori, onda smo mi njihov resurs, eksperiment, program ili alat. Oni nas koriste za svoje ciljeve, dok su duhovna, metafizička i druga pravila samo sredstvo da nas drže slijepima i vezanima za igru.

C) Tamna bića (Matrix, Arhoni, Demijurzi, Demoni)

Slično prethodnoj teoriji, ali u još mračnijem obliku, prema nekim kršćanskim i ezoterijskim učenjima, živimo u stvarnosti koju stvaraju, održavaju i kontroliraju nefizička mračna bića koja se hrane našom patnjom.

Prema ovoj teoriji, naša stvarnost je strogo kontrolirana simulacija ili zatvor za svijest, koju održavaju entiteti kao što su Demijurg (lažni bog), Arkoni ili demoni. Cilj ove simulacije bio bi da duše ostanu zarobljene u ciklusu reinkarnacije i iluzije, stvarajući energiju za ta bića. Također je moguće da ljudska tijela služe kao vozila putem kojih nefizički entiteti mogu doživjeti fizičku stvarnost.

Prema ovoj teoriji, Stvoritelj svega što jest – Bog – uistinu postoji, ali je izvan ove kreacije i stvara svjetove izvan materijalne stvarnosti. Naša bi svrha bila pronaći ga, kao i način da, uz njegovu pomoć ili pomoć bića izvan ovog sustava, pobjegnemo iz ovog zatvora i vratimo se u izvornu stvarnost.

D) Kombinirano

Ove opcije se međusobno ne isključuju, ali postoji velika vjerojatnost da su sve istinite i da su njihovi utjecaji isprepleteni. Kombinirana simulacija može sadržavati elemente savršenog, pravednog i štete.