Počelo je još 1948. godine.

Svijest o nacističkom karakteru cionizma obznanila se svijetu sredinom prošloga stoljeća. Bolest izraelskog nacizma u međuvremenu je uznapredovala i više se ne može prikrivati ideologijom, medijima, pozivanjem na ulogu žrtve, odnosno Holokaustom. Istina boli ali mora biti izgovorena. Posljednja faza cionizma fašističkog je i nacističkog karaktera. Posljednja je faza započela s priznanjem države Izrael od strane Ujedinjenih nacija i traje do danas.

Godine 1948. Albert Einstein, Hannah Arendt i još 25 židovskih intelektualaca objavili su u New York Timesu otvoreno pismo u kojemu su stranku Herut usporedili s nacističkim i fašističkim strankama, te upozorili na problematičnost Beginovog vođenja Izraela:

„UREDNICIMA NEW YORK TIMESA:

Među najuznemirujućim političkim fenomenima našeg vremena je pojava u novostvorenoj državi Izrael “Stranke slobode” (Tnuat Haherut), političke stranke koja je svojom organizacijom, metodama, političkom filozofijom i društvenom privlačnošću vrlo slična nacističkim i fašističkim strankama. Formirana je od članstva i sljedbenika bivšeg Irgun Zvai Leumi, terorističke, desničarske, šovinističke organizacije u Palestini.

Aktualni posjet Menachema Begina, čelnika ove stranke, Sjedinjenim Američkim Državama očito je sračunat na stvaranje dojma američke podrške njegovoj stranci na nadolazećim izraelskim izborima, te na učvršćivanje političkih veza s konzervativnim cionističkim elementima u Sjedinjenim Državama. Nekoliko Amerikanaca nacionalnog ugleda posudilo je svoja imena kako bi pozdravili njegov posjet. Nezamislivo je da oni koji se protive fašizmu u cijelom svijetu, ako su ispravno informirani o političkom dosjeu i perspektivama gospodina Begina, mogu dodati svoja imena i podržati pokret koji on predstavlja.

Prije nego što se učini nepopravljiva šteta putem financijskih doprinosa, javnih manifestacija u Beginovo ime i stvaranja dojma u Palestini da veliki dio Amerike podržava fašističke elemente u Izraelu, američka javnost mora biti obaviještena o dosjeu i ciljevima g. Begina i njegovog pokreta.

Javna priznanja Beginove stranke nisu nikakav pokazatelj njezina stvarnog karaktera. Danas govore o slobodi, demokraciji i antiimperijalizmu, dok su donedavno otvoreno propovijedali doktrinu fašističke države. Upravo u svojim postupcima teroristička stranka odaje svoj pravi karakter; iz njegovih prošlih radnji možemo prosuditi što se od njega može očekivati ​​u budućnosti.

Napad na arapsko selo

Šokantan primjer bilo je njihovo ponašanje u arapskom selu Deir Yassin. Ovo selo, udaljeno od glavnih cesta i okruženo židovskim zemljama, nije sudjelovalo u ratu, čak se borilo protiv arapskih skupina koje su željele iskoristiti selo kao svoju bazu. Dana 9. travnja (THE NEW YORK TIMES), terorističke bande napale su ovo mirno selo, koje nije bilo vojni cilj u borbama, ubile većinu njegovih stanovnika (240 muškaraca, žena i djece) i nekoliko njih održale na životu da paradiraju kao zarobljenici ulicama Jeruzalema. Većina židovske zajednice bila je užasnuta ovim činom, a Židovska agencija poslala je telegram isprike transjordanskom kralju Abdullahu. Ali teroristi, daleko od toga da se srame zbog svog čina, bili su ponosni na ovaj masakr, naširoko su ga razglasili i pozvali sve strane dopisnike prisutne u zemlji da vide nagomilane leševe i opću pustoš u Deir Yassinu.

Incident u Deir Yassinu primjer je karaktera i djelovanja Slobodarske stranke.

Unutar židovske zajednice propovijedali su mješavinu ultranacionalizma, vjerskog misticizma i rasne superiornosti. Kao i druge fašističke stranke, korištene su za razbijanje štrajkova, a same su vršile pritisak za uništenje slobodnih sindikata. Umjesto njih predložili su korporativne sindikate po talijanskom fašističkom modelu.

Tijekom posljednjih godina sporadičnog antibritanskog nasilja, skupine IZL i Stern inaugurirale su vladavinu terora u palestinskoj židovskoj zajednici. Učitelje su tukli jer su govorili protiv njih, odrasle su strijeljali jer nisu puštali djecu da im se pridruže. Gangsterskim metodama, premlaćivanjima, razbijanjem prozora i raširenim pljačkama, teroristi su zastrašivali stanovništvo i uzimali veliki danak.

Ljudi iz Slobodarske stranke nisu imali udjela u konstruktivnim postignućima u Palestini. Nisu povratili zemlju, nisu izgradili naselja i samo su umanjili židovsku obrambenu aktivnost. Njihova imigracijska nastojanja o kojima se mnogo govorilo bila su sitna i uglavnom posvećena dovođenju fašističkih sunarodnjaka.

Viđena odstupanja

Razlike između hrabrih tvrdnji koje sada iznose Begin i njegova stranka i njihove evidencije o prošlim učincima u Palestini nose pečat obične političke stranke. Ovo je nepogrešiv pečat fašističke stranke za koju su terorizam (podjednako protiv Židova, Arapa i Britanaca) i lažno predstavljanje sredstva, a “Vodeća država” cilj.

U svjetlu prethodno navedenih razmatranja, imperativ je da se istina o g. Beginu i njegovom pokretu obznani u ovoj zemlji. Još je tragičnije što je vrhovno vodstvo američkog cionizma odbilo voditi kampanju protiv Beginovih nastojanja, ili čak izložiti vlastitim biračima opasnosti za Izrael od podrške Beginu.

Dolje potpisani stoga koriste ovaj način da javno prezentiraju nekoliko bitnih činjenica koje se tiču ​​Begina i njegove stranke; i poziva sve zainteresirane da ne podržavaju ovu posljednju manifestaciju fašizma.“[1]

Izrael je dakle dobio stranku „sličnu nacističkim i fašističkim strankama“. Potpisnici pisma upozoravaju da će Amerika eventualnom potporom Beginu podržati „fašističke elemente u Izraelu“ jer je riječ o vođi stranke koja propovijeda „fašističke elemente u Izraelu“. Riječ je o „terorističkoj stranci“ primjer čijeg djelovanja je zločin u Deir Yassinu. Ideologija stranke je „mješavina ultranacionalizma, vjerskog misticizma i rasne superiornosti“.

Američka i svjetska javnost mogle su dakle još 1948 godine, i to iz pera židovskih intelektualaca, shvatiti u kojem smjeru ide politika cionističkog pokreta u Izraelu. Nažalost, Begin je dobio potporu, kasnije i Nobelovu nagradu i sve je krenulo u smjeru zataškavanja državnog terorizma Izraela i nacističkog karaktera odnosa Izraela prema domorodačkom stanovništvu.

Potpisnici pisma nisu naravno ulazili u konzekvecije svojih uvida. Osjećaj „rasne superiornosti“ odnekuda je došao. „Ultranacionalizam“ je proizvod određenih društvenih, ekonomskih i historijskih okolnosti. „Vjerski misticizam“ je zaživio u konkretnoj konfiguraciji političkih i vjerskih odnosa. „Terorizam“ je politička djelatnost koja ima svoje ciljeve. „Fašizam“ je najkraći put prema totalitarizmu države koja je poželjela postati bliskoistočnom Spartom. „Nacizam“ je odgovor na pitanje o kemijsko-političkom mediju u kojemu se bolest najuspješnije razvija.

Otvoreno pismo Einsteina, Hanne Arendt i još dvadeset i pet intelektualaca koje je objavljeno 1948 godine – opomena je današnjem intelektualnom svijetu. Ukoliko se ne reagira na vrijeme bit će samo gore. Dokaz za to su zločini nad Palestinom i Palestincima, ali i raskrinkavanje cionizma kao loše i lažne alternative židovstva.

Obrana cionizma svakako će pokušati reći da je riječ o samo jednom vođi židovskog naroda i da se na temelju rada jedne administracije ne može ocjenjivati cionistički pokret, odnosno pronalaziti i propitivati vjerske, duhovne, psihološke, sociološke i druge elemente. Treba ih međutim upozoriti da je riječ o cikličnom ponavljanju zla na teritoriju Palestine, da je riječ o stogodišnjem pokušaju izbacivanja domorodačkog stanovništva iz njihove domovine, te da je na djelu politiziranje vjere koje se na terenu pretvara u teške zločine protiv čovječnosti. Nije dakle riječ o jednoj osobi nego o načelima koja se moraju raskrinkati i osuditi.

Istovremeno, pojmovi koje koriste Einstein i njegovi židovski prijatelji traže analizu koja se ne zaustavlja na političkoj razini. Očigledno je riječ o spajanju političkih, vjerskih, organizacijskih, vojnih, ekonomskih, geostrateških, psiholoških, pa i drugih segmenata koji su isplivali na površinu. Utoliko se još jednom potvrđuje da je za analizu zločina u Palestini potrebna interdisciplinarna analiza koja zločine vidi kao posljedicu, te koja analizom ‘simptoma’ treba doći do korijena zla. Ti korijeni očigledno ne odnose se samo na Židove, jer je ostatak čovječanstva dopustio igru koja se otela kontroli. Danas je u pitanju čovjek.

[1] https://archive.org/details/AlbertEinsteinLetterToTheNewYorkTimes.December41948