Dobivamo pomoć sa svih strana. Ali našu zadaću neće riješiti nitko drugi nego mi sami.

Oni koji su odustali od svojih životnih zadaća, dobiju naizgled nagradu. Ali nagrada je stagnacija. Odustajanje. Lijepo im je sada. Ali zadaće i dalje čekaju. Ponekad pomislim da sam uzela preveliki zalogaj pa ga moram dugo, dugo žvakati… Ali isplati se.

Mi smo ovdje u prolazu i ništa nije konačno. Ako smo ovdje, zadaća ima bezbroj. Ovo je zona iskupa, učenja i kretanja unaprijed. Sviđa li vam se ovaj svijet? I ovi zakoni koji melju Dobrotu?

Vjerujte mi da ovakve kao ja smatraju ludima. A kaže čak i ta izokrenuta i iskasapljena Knjiga sve o ludima. Možda je to istina. Jedina stvar za koju vrijedi živjeti jest Ljubav. Ostalo su sve samo sjene koje nas prate. Jer smo odlučili biti ljudi. Jadni, mali, opterećeni ljudi…

Pola stoljeća za ovaj svijet je malo. A to je nečiji jedan cijeli život… Ja sam odlučila ljubiti. Samo ljubiti. Sebe i druge. Mnogi ne ulaze u tu zonu… I ne trebaju, ne osjećaju potrebu. I to je dobro.

Oni, koji su tu, ja ljubim. Cijelim svojim srcem, dušom i tim jadnim propadljivim, kratkotrajnim tijelom. I to je jedino bitno. Ostalo su samo sjene…