Nevjerojatno je da je ovo uopće uspjelo ugledati svjetlo dana bez da je prije toga bilo zaustavljeno od političko-farmacijskog lobiia, no studija koja je ipak uspjela izaći pokazala je da je domaći prirodni lijek nadjačao BihPharmu.
Dok moderna medicina često hvali skupe tretmane i komplicirane postupke kao jedini način izlječenja, klinička studija sada otkriva nešto što su naše bake možda već davno znale.
Češnjak, ta pomalo neugledna kuhinjska biljka bez koje ne bi trebalo biti nijedno domaće kućanstvo, ima izvanredna ljekovita svojstva protiv bradavica i kurje oči.
Studija pod nazivom “Ljekovito djelovanje ekstrakta češnjaka na bradavice i kurje oči ” objavljena u renomiranom “International Journal of Dermatology” znanstveno dokumentira učinkovitost ekstrakta češnjaka u liječenju ovih raširenih dermatoloških problema.
Brojke govore same za sebe: kod svih pacijenata liječenih ekstraktom češnjaka topivim u mastima, bradavice su potpuno nestale unutar samo jednog do dva tjedna. Stopa uspjeha od impresivnih 80 posto također je prikazana za kurje oči – s potpunim izlječenjem u sedam od devet pacijenata i značajnim poboljšanjem u preostala dva slučaja.
Ovi rezultati zasjenjuju uobičajene konvencionalne medicinske metode liječenja kao što su elektrokauterizacija, krioterapija ili uporaba sredstava za otapanje keratina. Sami istraživači su ipak morali naglasiti jer im očito bez toga studija ne bi mogla ugledati svjetlo dana: “Ovi pristupi nisu posve uspješni, a u nekim slučajevima bradavice se ponavljaju.” No, nasuprot tome, tijekom razdoblja praćenja od tri do četiri mjeseca nije zabilježen povratak bolesti s češnjakom.
Ukupno 28 pacijenata s 2 do 96 bradavica i devet pacijenata s jednim do dva kurje oči uključeno je u glavnu studijsku skupinu. Kao usporedba poslužila je kontrolna skupina od pet pacijenata sa 7 do 35 bradavica.
U prvoj fazi studije, ekstrakt češnjaka na bazi vode primijenjen je na bradavice pet pacijenata dva puta dnevno. Rezultati su bili umjereni: nakon 30 do 40 dana nestale su samo manje bradavice, dok su veće samo djelomično zacijelile.
Pravi proboj dogodio se u drugoj fazi s ekstraktom topivim u mastima. Ovdje su liječena 23 bolesnika s bradavicama (uglavnom na rukama, osim dva slučaja s plantarnim bradavicama) i devet pacijenata s kurje oči na stopalu. Primjena dva puta dnevno dovela je do već spomenutih impresivnih rezultata – i to u vrlo kratkom vremenu.
Kontrolna skupina, tretirana s 2:1 otopinom kloroforma i metanola, nije pokazala poboljšanje. To potvrđuje da je učinak zapravo posljedica češnjaka, a ne otapala.
Uspjeh češnjaka u liječenju bradavica uzrokovanih humanim papiloma virusom (HPV) i kurjih očiju uzrokovanih pritiskom ili trenjem može se pripisati nekoliko potencijalnih mehanizama djelovanja: Antivirusni učinak češnjaka dobro je dokumentiran i izravno se bori protiv HPV virusa odgovornih za stvaranje bradavica.
Antitumorski učinak
Češnjak ima i antitumorska svojstva. Budući da su bradavice u konačnici izrasline povezane s HPV-om koje nalikuju benignim tumorima, ovaj bi mehanizam mogao pridonijeti njihovom izlječenju.
Nije uzalud češnjak već klasificiran kao potencijalno terapijski vrijedan za više od 160 različitih bolesti, uključujući više od desetak vrsta raka. Imunomodulatorni učinak češnjaka također bi mogao igrati presudnu ulogu. Istraživači sumnjaju: “Moglo bi biti odgovorno pojačanje imunoloških reakcija uzrokovanih češnjakom.”
Posebno je zanimljivo opažanje o njegovom učinku na kurje oči: “Primjena ekstrakta češnjaka na kurje oči rezultirala je odvajanjem kurjeg oka. Čini se da je zbog fibrinolitičkog učinka češnjaka okolno fibrinsko tkivo kapsule kurjeg oka lizirano, uzrokujući odvajanje kapsule od glavnog tkiva.”
Implikacije ove studije mogle bi biti dalekosežne. Dok su konvencionalni postupci uklanjanja kurjeg oka, kakvi se prakticiraju u većini klinika, često bolni i skupi, tretman ekstraktom češnjaka nudi mnogo ugodniju i pristupačniju alternativu. Ono što ovo otkriće čini posebno izvanrednim je kombinacija onoga što je dobro poznato sa suvremenom znanstvenom potvrdom. Češnjak, cijenjen kao ljekovito sredstvo u različitim kulturama tisućama godina, pronalazi svoj put u medicinu utemeljenu na dokazima.
Pitanje koje se sada postavlja je: hoće li etablirana medicinska zajednica prihvatiti ova otkrića i integrirati ih u kliničku praksu? Ili će, kao što je to često slučaj s prirodnim lijekovima, inzistirati na daljnjim studijama i odgoditi neposredne koristi za nebrojene pacijente? Činjenica je: trenutni rezultati su jasni i obećavajući.
