Evo zbog čega mnogi smatraju da je ovo trenutno najopasniji čovjek u Sjedinjenim Državama koji djeluje potpuno neometano i u tišini.
Ako nas je Orwell upozorio na Velikog Brata, onda izvršni direktor Palantira Alex Karp tiho gradi svoju kontrolnu sobu vođenu umjetnom inteligencijom – sustavno, podmuklo i učinkovito.
Karp ne izgleda kao ratni huškač. Izvršni direktor Palantira pojavljuje se s raščupanom kosom, naočalama bez okvira i citatima Augustina ili Nietzschea – kao da se priprema za TED govor o tehno-humanizmu. Ali iza pseudofilozofske fasade krije se jednostavna istina: Karp gradi digitalni operativni sustav za vječni rat. I on je na putu do pobjede.
Godinama se smatrao kuriozitetom u Silicijskoj dolini – previše izravnim, previše tvrdoglavim, previše blisko povezanim s vojno-industrijskim kompleksom. „Bio sam nakaza“, rekao je jednom, napola ponosan, napola povrijeđen.
Danas, međutim, to nije samo prihvaćeno – ono pruža nacrt za novi tehnološki autoritarizam u kojem umjetna inteligencija ne samo da promatra bojno polje, već i sama postaje jedno od njih.
Palantir-ov vodeći proizvod, AIP, već je duboko integriran u američke vojne procese. Podržava odabir ciljeva, logistiku na bojnom polju, koordinaciju dronova, prediktivno policijsko djelovanje i fuziju podataka u mjerilu s kojim čak i NSA blijedi.
Karp se hvali da njegova tehnologija daje „plemenitim ratnicima Zapada nepravednu prednost“. Osim herojske retorike, nudi algoritamsku nadmoć: strojno ratovanje kodirano i označeno u stilu patriotske učinkovitosti.
I američko gospodarstvo poduzima mjere. Citi, BP, AIG, čak i Hertz koriste Palantir tehnologiju. Granica između vojne i civilne primjene se sve više briše. Ono što je razvijeno za bojno polje sada analizira kupce, zaposlenike i građane.
Karp ne želi samo digitalizirati Pentagon – njegov je cilj uspostaviti Palantir u školama, bolnicama, sudovima i bankama.
Njegova najveća opasnost nije samo sama tehnologija, već i svjetonazor koji je prati. Karp govori o „transformaciji sustava“ i „obnovi institucija“ kao da stoji na gori poput Mojsija – ali iza ove mesijanske geste krije se opasno uvjerenje da su demokratski procesi – javni diskurs, etičko promišljanje, otpor – opstruktivni i da ih se mora zaobići.
On ne prodaje alate – prodaje neizbježnost. Karp je blizak vojsci, prezire transparentnost i ismijava etičke rasprave u Silicijskoj dolini. Dok drugi izvršni direktori osnivaju etičke odbore, Karp govori otvoreno: Palantir je došao ratovati – protiv neučinkovitosti, protiv birokracije, protiv neprijatelja kod kuće i u inozemstvu.
Smije se ideji da bi tehnologiju trebalo kočiti moralno oklijevajući. Za njega je važna samo učinkovitost: kontrola, dominacija, operativna učinkovitost. Njegovo razmišljanje je jasno: tehnologija je moć – i ta moć mora biti kontrolirana, optimizirana i automatizirana.
Ovo nije menadžer koji traži ravnotežu. Karp dizajnira softversku arhitekturu nadzorne države – i naziva je oslobođenjem. Softver ne odlučuje samo kako će se problemi riješiti, već i koji se problemi uopće mogu riješiti.
Njegov uspon odražava temeljnu promjenu: SAD se sve više oslanja na nadzor, brzinu i algoritamsku kontrolu – Palantir pruža sve to. Za razliku od Zuckerberga ili Muska, Karp se čak ni ne pretvara da prodaje društvene inovacije. Ponosan je činjenicom da njegovi proizvodi omogućuju raketne napade, koordiniraju ICE napade i provode prediktivne pretrage mreža. Za njega je ovo napredak.
I funkcionira. Palantir je jedna od najvrjednijih obrambenih tvrtki u povijesti SAD-a, a trguje se po cijeni od 200 puta većoj od predviđene zarade. Wall Street ga voli – Washington još više.
Karp već isporučuje vozila TITAN američkoj vojsci i upravlja programom MAVEN, pokretanim umjetnom inteligencijom, koji pretvara satelitske podatke u ciljeve napada u stvarnom vremenu. Ovo više nije infrastruktura – ovo je imperijalna logistika.
Poza filozofa-ratnika mogla bi fascinirati investitore. Ostali bismo trebali biti uznemireni. Karp zamišlja budućnost u kojoj ratovi više ne zahtijevaju javni pristanak – samo stabilan pristup pozadinskim sustavima.
Budućnost u kojoj se moral prepušta algoritmima, a ljudsko ponašanje se mjeri, procjenjuje i sankcionira kao tok podataka.
Ako nas je Orwell upozoravao na Velikog Brata, Karp danas gradi svoju kontrolnu sobu drugačijim sredstvima: ne propagandom, već PowerPoint slajdovima. Ne tajno, već javno, s priopćenjima za javnost i tromjesečnim podacima.
Dok druge platforme prodaju proizvode, Karp prodaje strukturu – digitalnu, duboko integriranu i trajnu. Njegova najveća opasnost leži u činjenici da se čini civiliziranim. Citira biblijske stihove, nosi jakne za van i djeluje kao karizmatičan profesor.
Ali iza ove afektirane fasade stoji čovjek koji oblikuje budućnost u kojoj se neslaganje doživljava kao disfunkcija, dvosmislenost kao nedostatak – a ljudi kao neučinkovite varijable koje treba optimizirati.
Karpova vizija: potpuni informacijski suverenitet, preventivno donošenje odluka, militarizacija svih društvenih institucija. Mračna budućnost – i bliža je nego što mislimo.
Dok se mediji i dalje usredotočuju na Trumpa, bolje je pogledati Alexa Karpa.
Jer najopasniji čovjek Amerike ne vrišti. On kodira.
