Labilnost, opterećenost problemima, ljudima, odnosima s njima i pokušaji pretjeranog “preslagivanja” drugih, u želji da se ponašaju kako mi želimo, donosi težinu, teret i veliko nezadovoljstvo u naše živote. Utroši se mnogo energije, malo je dobrih rezultata i još moramo trpjeti loše posljedice svog djelovanja. Uglavnom – to je jalov posao.

Ako je čovjek iznutra uravnotežen, njegov život biva isto takav. Dolaze zadaci (ono što uglavnom nazivamo problemima) i životne zadaće po redu, s kojima se možemo nositi. Uravnotežena osoba posjeduje i vrlinu strpljenja, kreativno dolazi do rješenja i s vremenom joj se povećavaju sve vrste inteligencije.

Neuravnotežena osoba prikuplja razne devijacije i poremećaje i ide iz krajnosti u krajnost, a inteligencije opadaju. Istovremeno, što su inteligencije niže, to osoba više misli da je pametna. A to je onda već teško rješivi problem.

Uspostava unutarnje ravnoteže jest proces i može trajati godinama. Zahtjeva strpljenje, rad na sebi, promatranje, educiranje i učenje, promišljanje i osvještavanje vlastitih emocija. Isto tako osoba se prvenstveno mora baviti sobom i ne zadirati u živote drugih ljudi i siliti njih na promjene.

Unutarnju ravnotežu imaju ljudi koji su spremni na poznavanje samoga sebe, koji ne gube vrijeme i koji imaju suptilnost i empatiju prema drugima i koji teže Ljubavi, Životu i Stvaranju.