Ljudi neprestano serviraju lažne slike o sebi. To nisu oni, već ono što bi oni htjeli biti. Ali sveukupno zračenje osobe govori gdje je. Govori o tome što ga grize, što ga muči. To je snažna energija. Svaka laž ima svoju energiju. Toliko je očita da poništi samu sebe.

Pa prva misao svakome tko to vidi jest – ‘nesretnik’, ‘jadnik’, ‘klošar’ ili jednostavno – gubitnik. Neki od tih glumaca postaju pajaci, klaunovi i licemjeri života. A sve zbog ega. Nije bitno koliko je sve to stvarno. Bitno je da drugi o toj iluziji života imaju “super mišljenje”.

Ali istina nema kompromisa ili šarenog papira koji skriva sadržaj. Zapravo, uopće nema iznenađenja ili impresije. Sve je uvijek jasno svakome tko se trudi vidjeti ispod površine.

I loša karma nije loša. Pokušajmo u njoj pronaći nešto dobro i pozitivno. Loša karma daje nam uvid u sve one koji lažu i glume nešto što nisu. Postaju nam prozirni i prepoznatljivi.

Svatko tko život vidi kao školu, kao mogućnost duševnog napretka, vidi i dobro podnosi istinu. Svaka se takva pojava može iskoristiti za veće znanje. Cijeli je život škola. Uživajmo u svakoj novoj lekciji.

Budimo ono što jesmo. Samo tako možemo ići naprijed i ne tonuti u kal gluposti i neznanja u kojemu se valjaju svi oni koji su odlučili biti ono što nisu, što s vremenom i njima samima postaje jako naporno, jer nama su prozirni, a sebi postaju naporni i teški, jer trebaju stalno održavati iluziju na životu. Mnogo je takvih tužnih života koji nisu autentični i koji upravo zbog toga nikada neće okusiti pravu životnu radost. 

Nikada nije kasno da se probudimo,  ostvarimo kao ljudi i počnemo živjeti širom otvorenih očiju bez straha od istine koja uvijek počiva negdje ispod površine.

Ničije mišljenje nije bitno. Naprotiv, potpuno je nebitno za nas i naš život. Bitna je naša sreća koja je tu, nadomak ruke. Sjetimo se samo da imamo puno pravo na nju i ona će doći.