Umorni smo od samosažaljenja u kojem sebe gledamo samo kao žrtve okolnosti i drugih ljudi, bez ikakve mogućnosti da sami nešto promijenimo. Umorni smo da neprestano ponavljamo iste pogreške, a da ništa od njih ne učinimo.

Nismo mi umorni od života. Umorni smo od neprestanih strahova da ćemo pasti, izgubiti, biti izmanipulirani, ostavljani, a na koncu vidimo da smo samo zaglibili u nekoj slijepoj ulici bez mogućnosti da vidimo bolje sutra. Nismo mi umorni od života, mi smo željni života, željni smo onih lijepih osjećaja, željni smo pažnje, nježnosti, lijepih riječi, željni da nam netko kaže da nas voli i da uzvratimo ljubav.