Nevjerojatno je koliko daleko u svojoj apsurdnosti mogu ići socijalne politike pojedinih država. U Beču jedan sirijski bračni par s jedanaestero djece prima više od 9000 eura (neto) mjesečno socijalne pomoći.
Riječ je o vrlo visokom iznosu novčane pomoći o kojem mnogi zaposleni ljudi u Austriji mogu samo sanjati. Ova vijest izazvala je val negodovanja u austrijskoj javnosti. Austrijanci se osjećaju prevareno i pokradeno, sve više izražavajući svoj bijes na društvenim mrežama.
Riječ je o iznosu koji višestruko nadmašuje plaće brojnih zaposlenih građana, što je kod mnogih izazvalo osjećaj krajnje nepravde i frustracije. Ne samo zbog toga, nego i zbog činjenice da je riječ o obitelji koja je, usput budi rečeno – nezaposlena, što nije prvi (a ni posljednji) slučaj kad su u pitanju muslimanski migranti. Ispada da je tim ljudima jedini posao imati što više djece i onda očekivati novčanu pomoć od stranih država u koje dolaze živjeti od svog nerada.
Kritike su usmjerene ponajviše prema krajnje nepravednom sustavu koji omogućuje ovakve enormne isplate stranim neradnicima, za koje mnogi s punim pravom smatraju da potiču pasivnost tih ljudi koji svojim pukim postojanjem ostvaruju prava na vrlo visoka primanja i još k tome za svoj nerad, jer ispada kao da su nagrađeni za svoj nerad, opterećujući time socijalnu državu koja bi na prvo mjesto ipak trebala stavljati domicilno stanovništvo koje puni proračun svoje države pa tek onda sve ostale ljude.
Od ovakvog apsurdnog socijalnog sustava u Austriji uglavnom profitiraju migranti i njihove mnogobrojne muslimanske obitelji, s obzirom da pravi Austrijanci u prosjeku nemaju više od troje djece. Na neki način bismo mogli reći da se ovakvom apsurdnom i ničim argumentiranom socijalnom politikom diskriminira domicilno stanovništvo.
Nije kriva spomenuta obitelj koja prima visoki iznos socijalne pomoći, kao niti sve ostale njima slične obitelji koje ostvaruju slična prava, nego sustav koji omogućava tu nepravdu koja se nanosi domicilnom stanovništvu.
Korisnici austrijskog portala krone.at komentirali su ovaj slučaj s velikim negodovanjem. Jedan korisnik pod imenom „Fass“ izračunao je da je riječ o godišnjem iznosu od 108.000 eura, dodajući kako mnogi očevi obitelji ne zarade svojim radom ni približno toliko ni u tri godine napornog rada, i to unatoč punom radnom vremenu.
Drugi korisnik, „Albertoni“, ne krivi spomenutu obitelj već sustav i austrijsku vladu koju optužuje da je dopustila i posredno podržala ovakvo stanje. Ta obitelj nije ništa kriva, ona samo ostvaruje svoja prava koja joj dodjeljuje tamošnji sustav. Prema njegovu mišljenju, odgovornost snosi isključivo vlast koja nije spriječila da socijalni sustav postane izvor frustracija za sve porezne obveznike koji se osjećaju prevareno.
FPÖ i ÖVP traže strožu kontrolu i ograničenja
Šef bečkog ogranka FPÖ-a, Dominik Nepp, podsjetio je na sličan slučaj iz prošle godine kada je jedna sirijska obitelj primala 4600 eura mjesečno socijalne pomoći. Tvrdi kako to nisu izolirani slučajevi, već rezultat sustavne politike. Prema njegovim riječima, gradonačelnik Michael Ludwig iz redova socijaldemokrata (SPÖ) pretvorio je Beč u raj za „radu i integraciji nesklone azilante“, dok se pritom austrijske građane financijski iscrpljuje do iznemoglosti i očaja.
Nepp je ponovio svoj zahtjev da se socijalne naknade poput zajamčenog minimalnog dohotka, kojega prima i ova sirijska obitelj, ubuduće isplaćuju isključivo austrijskim državljanima.
Sličan stav ima i novi predsjednik kluba zastupnika bečke Narodne stranke (ÖVP), Harald Zierfuß. On traži da se isplate u Beču usklade s federalnim zakonima. Zierfuß je istaknuo da dok mnogi građani moraju „stezati remen“, socijalni sustav postaje sve opterećeniji, posebno zbog naknada osobama koje nikada nisu doprinosile sustavu. Takva praksa, kako kaže, nije niti pravedna niti održiva.
Više od dvije trećine korisnika zajamčenog minimalca živi u Beču, a većina njih su osobe s odobrenim azilom ili pod subsidijarnom zaštitom. Zastupnica ÖVP-a Ingrid Korosec dodala je kako Beč nerijetko isplaćuje više od onoga što je dopušteno u drugim austrijskim pokrajinama, čime se dodatno potiče pasivnost ljudi i obeshrabruje rad.
Radnici su s punim pravom ogorčeni: “Ovo je nepravda, mi radimo po cijele dane kao konji, a drugi dobivaju više od nas za ništa, bez imalo truda”
Građani koji redovno rade i uplaćuju poreze sve više izražavaju osjećaj nepravde, jer ispada kao da su građani drugog reda u vlastitoj državi u kojoj pune proračun. Jedan čitatelj, pod nadimkom „Istnett“, napisao je kako radi 38,5 sati tjedno za 1600 eura neto, dok drugi dobivaju znatno više bez ikakvog rada. Drugi korisnik, „Nero“, napisao je da je ovo „kao udarac u prepone za svakoga tko ide na posao“, dodavši da ga cijela ova situacija ostavlja bez riječi.
Problem, prema mnogima, leži u preniskim plaćama. Korisnik „eusebia“ ističe kako malo koja obitelj, čak i s dvije pune plaće, može doseći 9000 eura neto mjesečno. Zbog toga automatski dolazi do visokih socijalnih transfera, bez obzira na zaposlenost roditelja. Korisnik „Endmayago“ poručuje da socijalni sustav treba temeljitu reformu, dodavši: „Ne želim više ovo plaćati“, izražavajući time mišljenje velikog broja građana, piše Kronen Zeitung.
Izvori: Kronen Zeitung, YouTube, Servus TV On, P0litik Beat Österreich, Förderminister
