- Nenad Šiprak
- Arhiva portala Epoha / Facebook, Pixabay
Pričat će ljudi tijekom života o tebi svašta, a to je najlakše – pričati priče o nekome, bile one istinite ili ne. Većina ljudi to i čini – žive tuđe živote raspredajući o drugim ljudima, zabadajući nos u tuđe živote, pričajući svakojake priče o drugim ljudima u kojima često nema nimalo istine, dok vrijeme leti i odlazi u nepovrat.
Osudit će te ljudi tijekom života zbog tko zna čega, bez pitanja, jer im to nitko ne brani, samo zato jer misle da to mogu, samo zato jer ne moraju razmišljati jesu li u pravu ili ne.
Ljudi u velikom broju danas uopće ne mare za druge ljude i njihove osjećaje i uopće ne razmišljaju o tome da svojim pričama i postupcima mogu nekome nanijeti bol. Mislim… ne razmišljaju o drugima čak ni oni koji ne osuđuju druge, tako da ne brinite zbog toga i ne očekujte empatiju od ljudi. Idite samo dalje svojim putem mirno i samouvjereno bez obaziranja na nebitne ljude.
Svi oni koji čine zlo drugima su nebitni – ako su već odlučili biti takvi kakvi jesu, jednom riječju – zli. Kada osjete da te nimalo ne diraju njihove priče, bojat će te se, a takvi jedino vole mrziti. I neka te se boje i neka se maknu što dalje od tebe, napravit će ti uslugu. Ako to ne učine sami, ti se makni od njih i olakšaj si život, riješi se tereta loših ljudi koji te spuštaju i druži se s ljudima koji te uzdižu i motiviraju.
Nitko od nas nije došao na ovaj svijet kako bi ga svi voljeli. Nema potrebe za time. Dovoljno bi bilo da svi jedni druge poštujemo, zar ne? To je civilizacijski minimum. Mržnja nikako nije dobra i nikada nemoj nekome tko te mrzi uzvratiti jednakom mjerom. Mržnja najviše zla donosi samim mrziteljima, a ne onim ljudima koje oni mrze. Ta mržnja ih naprosto nagriza i izjeda iznutra. Mržnja je najteža moguća bolest, baš kao što je ljubav zdravlje.
Imaj svoj stav i ne odstupaj od svojih principa. Ako želiš da te ljudi cijene i prema tebi imaju strahopoštovanje, ostani uvijek dovoljno hrabar da braniš svoje stavove i uvjerenja, ali i pošten da svaki dan možeš ponosno pogledati u ogledalo, jer činiš samo dobro. Znaj da si nekoga usrećio i da je nekome danas zahvaljujući tebi osmijeh na licu. Znaj da nikome na ovome svijetu ne teku suze zbog tebe. Nikoga svojim riječima i djelima nisi povrijedio. Svakome kome si mogao, pomogao si. Savjest neka ti je uvijek čista.
Kad te ljudi gledaju s visoka, zapamti – to rade jer te ne mogu pogledati u oči i pate od kompleksa manje vrijednosti koji ih potiče da se svojim držanjem i ponašanjem uzdižu iznad drugih ljudi.
Kad te ljudi pljuju – to znači da si im ti najgori okus. I neka je tako. Budi ponosan i sretan zbog toga. To znači da si svoj, da si autentičan i da se nikome ne dodvoravaš niti lako padaš pod tuđi utjecaj. S tobom zle sile ne mogu manipulirati i to ih ubija u pojam. Zli, podli, hladni i bezdušni ljudi ne podnose dobre, skromne i suosjećajne ljude koji imaju dušu i s kojima ne mogu manipulirati ili ih izvaditi iz mira.
A priznat ćeš i sam, nekad je upravo to najslađe – znati da si trn u očima i kost u grlu zlikovcima.
Zapamti, ne moraš sa svima jesti za istim stolom, ali u redu je zaželjeti svima – “Dobar tek”.
Zli će se ugušiti od vlastitog zalogaja, a s dobrim ljudima ćeš se uvijek osjećati ugodno i sito.
Ne traži u ovome tekstu uputstvo kako sebe voljeti najviše na svijetu. Ne mogu ti ja to otkriti, dragi čitatelju. Moje vlastite zablude i vjera u sve ljude naučile se me kako da se okrenem sebi i postanem oprezan s ljudima.
Ono što želim reći je to da svatko od nas mora sam otkriti ljubav prema sebi. To naprosto svatko mora sam. Svaki dan. Lekcija po lekcija. Korak po korak, pa sve do središta našeg bića, našeg unutarnjega svijeta.
To nije nimalo lako, ali pametno bi nam svima bilo da otkrijemo tu ljubav prema sebi u sebi, jer nitko nas nikada u životu neće voljeti kao što svatko od nas može voljeti i štititi sebe.
