Internetski teror zavladao je Britanijom, a novi zakon zabranjuje prosvjede, guši slobodu govora i tretira ljude kao prijetnju.
Prošlo je samo tjedan dana otkako je u Velikoj Britaniji stupio na snagu zloglasni Zakon o online sigurnosti, a stanje slobode govora je gore nego ikad.
Zakon je predstavljen kao zaštita djece od “neprimjerenog online sadržaja”, ali, kako su mnogi predviđali, već se koristi za brutalnu cenzuru i gušenje slobode izražavanja.
Prva meta bili su videozapisi prosvjeda ispred hotela u kojima britanska vlada, na trošak poreznih obveznika, smješta ilegalne migrante.
Korisnici X u Velikoj Britaniji podijelili su snimke zaslona poruka koje se pojavljuju kada pokušaju pogledati snimke s prosvjeda. Sve je počelo u Eppingu, nakon što je migrant seksualno napao maloljetnu djevojčicu, a prosvjedi su se ubrzo proširili cijelom zemljom.
Prema britanskom Telegraphu, britanska vlada formirala je posebnu policijsku jedinicu za praćenje društvenih mreža i traženje “antiimigrantskih raspoloženja”, bojeći se mogućih ljetnih nereda.
Detektivi iz raznih dijelova zemlje bit će uključeni u novi istražni tim koji će koristiti “mrežnu inteligenciju” kako bi u ranoj fazi identificirao moguće izvore građanskog nezadovoljstva.
Čista slučajnost? Teško.
Još jedna “koincidencija” je da sada već zloglasna vladina jedinica NSOIT (Nacionalni tim za online sigurnost i informacije), prije poznata kao Jedinica za dezinformacije, sada aktivno lobira na društvenim mrežama kako bi uklonile sadržaj korisnika koji pišu o imigraciji ili “dvostrukom kupovanju”.
Tijekom pandemije, ista je jedinica koristila alate za praćenje džihadista kako bi pratila građane koji su se protivili karantenama zbog covida.
Danas se iste te metode koriste za praćenje i ušutkavanje kritičara vladine migrantske politike i smještaj tražitelja azila u luksuzne hotele.
Cenzura je očito prioritet duboke države, ali ne utječe samo na političku kritiku – blokiran je i niz drugih sadržaja.
Je li to rezultat namjernih poteza, preširokih definicija “štetnog” sadržaja, servilnosti društvenih mreža ili kombinacije svega navedenog, ostaje za vidjeti.
Korisnik Chris Middleton podijelio je šokantan niz primjera onoga što Britanci više ne mogu gledati, slušati ili objavljivati.
Čak je i pristup nekim pjesmama na Spotifyju blokiran – nema vladinog dopuštenja, nema glazbe.
U međuvremenu, peticija za ukidanje ovog zakona već ima gotovo pola milijuna potpisa.
Sloboda govora u Britaniji? Samo ako to dopusti Veliki brat.
