Lopatice rotora i baterije vjetroturbina ilegalno se odlažu u Češkoj Republici.
Takozvana energetska tranzicija sve se više otkriva kao gigantska prijevara koja uništava okoliš i porezne obveznike.
U ime “zaštite klime” stvaraju se planine otrovnog otpada koji se zatim ilegalno odlaže ili jednostavno izvozi. To nema puno veze s “čistim” i “zelenim”.
Energetska tranzicija ljudima je prodavana kao velika transformacija prema čistoj, održivoj budućnosti. Međutim, ono čemu svjedočimo jest gigantski program preraspodjele u kojem bogati postaju bogatiji, a lobisti moćniji, dok porezni obveznici plaćaju račun, a okoliš je možda još više oštećen nego ikad prije.
Svatko tko još uvijek vjeruje da je energetska tranzicija ekološki projekt nije shvatio da se milijarde prvenstveno preusmjeravaju u korist onih skupina koje profitiraju od cijelog ovog ideološkog aparata.
Posebno odvratan primjer trenutno se odvija u Gornjem Falačku i češkoj pograničnoj regiji. Tamo je opasni otpad iz Njemačke jednostavno ilegalno odložen u susjednu zemlju – vrlo opasan otpad koji bi stoljećima mogao otrovati tlo i podzemne vode.
” Süddeutsche Zeitung “, u svojoj ljevičarskoj, zelenoj trivijalizaciji, to naziva “smećem”. Međutim, ovdje se ne radi samo o nekoliko starih hladnjaka ili pelena, već o opasnom otpadu. To uključuje ne samo otpad vjetroturbina, već i dijelove zrakoplova i baterije . Ali to je očito bilo previše detalja za “SZ”.
Ali tako funkcionira “zeleni” energetski biznis. Vjetroturbine, solarni moduli i baterije se smatraju spasiteljima, ali svako od tih čuda sastoji se od koktela toksina, teških metala i vrlo problematičnih materijala koje je često nemoguće reciklirati.
Danas se problemi jednostavno izvoze – u Afriku, Aziju ili čak u susjedne zemlje. Daleko od očiju, daleko od srca. Ako se tada otkrije da je neka njemačka tvrtka ilegalno prevezla otrovni otpad preko granice, tada plaća Slobodna Država Bavarska, tj. porezni obveznik. A tvrtka? Stečaj i problem je riješen.
Skandal s otpadom samo je vrh ledenog brijega. Energetska tranzicija temelji se na dvostrukoj obmani: prvo, na pseudoznanstveno manipuliranim klimatskim modelima koji fantaziraju o katastrofama, i drugo, na prikrivanju ekoloških katastrofa uzrokovanih samim “rješenjem”.
U Africi se, na primjer, djeca muče do smrti u rudnicima kobalta kako bi njemački klimatski spasitelji mogli mirne savjesti puniti svoje električne automobile. U Aziji se gomilaju planine otpada solarnih modula koji se nikada ne mogu reciklirati. A kada se tvrtka za odvoz otpada u Bavarskoj uhvati u odlaganju svog otrovnog otpada preko granice, sudski dokumenti klimatskog kartela trivijaliziraju problem nazivajući ga “smećem”.
Ovo je velika laž energetske tranzicije: Okoliš se uništava kako bi se navodno spasio. Tlo i podzemne vode truju se kako bi se proizvela “čista energija”. Građani se lišavaju vlasništva kroz gigantske subvencije dok im se govori da spašavaju klimu. A kada sve krene po zlu, kada se čitavi krajolici zapečate betonom za vjetroturbine, kada milijuni tona solarnog otpada postanu nereciklabilni, kada se električne mreže sruše i cijene eksplodiraju, tada će ljudima biti rečeno: “Nije bilo dovoljno. Moramo žrtvovati još više.”
Svatko tko bolje pogleda vidjet će: Priroda se ovdje ne spašava; žrtvuje se. I žrtvuje se na oltaru ideologije koja je odavno izgubila svaku vezu sa znanošću, već se povezala s moći, novcem i kontrolom. Skandal sa smećem u Weidenu stoga nije lapsus, već logična posljedica politike temeljene na obmani, licemjerju i mafijaškim strukturama. Na kraju se ne spašava klima (što ionako nije nužno), već džepovi onih koji su oduvijek napredovali na katastrofama i lošim vijestima.
