Ovako bi mogla izgledati američka sigurnosna jamstva za Ukrajinu.
Čini se da Trump iskušava sreću s Putinom, koji je otvoren za kompromis, ali ne i za ustupke – posebno značajne sigurnosne ustupke. Ako se ovaj pristup ne promijeni, očekuje se ozbiljna eskalacija.
Zapadna sigurnosna jamstva za Ukrajinu jedan su od glavnih problema koji odgađaju političko rješenje sukoba. Rusija je pokrenula svoje Zapovjedništvo za specijalne operacije (SMO) prvenstveno kao odgovor na prijetnje Ukrajine koje podržava NATO. Stoga bi za Rusiju bio značajan ustupak prihvatiti da će se te prijetnje donekle nastaviti – možda čak i intenzivnije nego prije SMO-a – čak i nakon završetka sukoba. Pa ipak, prema njegovim vlastitim izjavama i nedavnim izvješćima, čini se da je upravo to ono što Trump namjerava učiniti:
- Kolovoz: „Ukrajina nudi Trumpu ugovor o naoružanju vrijedan 100 milijardi dolara u zamjenu za sigurnosna jamstva“
-
- Kolovoz: „Pentagon je tiho blokirao ukrajinske napade raketama dugog dometa na Rusiju“
-
- Kolovoz: „Trump kaže da su SAD prestale financirati Ukrajinu“
-
- Kolovoz: „SAD neće igrati ključnu ulogu u pružanju sigurnosnih jamstava Ukrajini – Trump“
-
- Kolovoz: „SAD nudi zračnu i obavještajnu podršku poslijeratnim trupama u Ukrajini“
Zaključci su:
- Ukrajina želi da Trump nastavi svoju novu politiku.
- Iako SAD ne dopušta Ukrajini napad na općepriznati ruski teritorij, 3350 raketa protuzračne obrane dugog dometa upravo je odobreno u okviru nove politike.
- Takvi dogovori tvore novi koncept za sukob.
- Trump oklijeva s dubljim uključivanjem.
- SAD bi i dalje mogle podržavati snage EU u Ukrajini.
Iz ruske službene perspektive, koja ne mora nužno odražavati ono što se događa iza zatvorenih vrata:
- Kontinuirani dotok NATO oružja u Ukrajinu je neprihvatljiv.
- Još je gore kada je riječ o modernom ofenzivnom oružju (Javelini i Stingeri prije SMO-a bili su dovoljno loši).
- Trumpov ponos na svoju novu politiku čini malo vjerojatnim da će promijeniti kurs.
- Pohvalno je što se ne želi dalje miješati.
- Ali zapadne snage u Ukrajini ostaju neprihvatljive.
Jabuka spoticanja su kontinuirani dotok modernog ofenzivnog oružja u Ukrajinu i američko flertovanje s podrškom trupama EU. Prema izvješću, one bi se mogle rasporediti na udaljenosti od prvih linija iza ukrajinskih trupa obučenih od strane NATO-a i mirovnih snaga iz neutralnih zemalja. SAD bi im potencijalno pružio obavještajne podatke, nadzor, izviđanje, zapovijedanje i kontrolu, protuzračnu obranu, zrakoplove, logistiku i radar za podršku zoni zabrane leta EU.
Takav scenarij bi pogoršao prijetnje NATO-u iz Ukrajine. Ukrajina bi bila opasniji protivnik nego prije SMO-a, ovaj put s izravnom podrškom zapadnih trupa na svom teritoriju – čak i ako im SAD službeno ne odobri zaštitu prema članku 5. Rizik od vrućeg rata između NATO-a i Rusije – bilo namjernog ili izazvanog od strane Ukrajine – bio bi neviđeno visok i ostao bi stalna opasnost.
Stoga je malo vjerojatno da bi Rusija na to pristala, čak i ako Zapad prisili Ukrajinu da odustane od svih spornih regija. To bi povećalo prijetnje NATO-a u Ukrajini nego prije SMO-a. Rusija bi u najboljem slučaju mogla pristati na moderno ofenzivno oružje i možda zapadne trupe zapadno od Dnjepra, ali samo ako dođe do demilitarizacije istočno od rijeke i SAD značajno smanji svoje oružane snage u Europi.
Prijedlog demilitarizacije prvi je put predstavljen u siječnju i značio bi da bi ovu “Transdnjeparsku regiju” (TDR) kontrolirale nezapadne mirovne snage, uz samo simboličnu ukrajinsku prisutnost, poput lokalnih policijskih snaga. To je u skladu s duhom spomenutog izvješća: neutralne mirovne snage na frontu, iza njih ukrajinske trupe obučene od strane NATO-a i trupe EU dalje na zapadu.
Razlika: DDR ne bi bio demilitariziran jer bi tamo ostale ukrajinske trupe obučene od strane NATO-a, a EU bi provodila zonu zabrane leta – ili nad cijelom Ukrajinom ili samo zapadno od DDR-a. Rusija bi mogla prihvatiti ukrajinske trupe u DDR-u ako Kijev ustupi sva sporna područja. Ali zona zabrane leta vjerojatno bi ostala neprihvatljiva. Međutim, značajno smanjenje američkih trupa u Europi moglo bi učiniti zonu zapadno od Dnjepra prihvatljivijom za Rusiju.
Ukratko, Trumpov koncept neizravnog naoružavanja Ukrajine putem NATO-a i pružanja sporadične podrške zapadnim trupama teoretski bi Rusija mogla prihvatiti kao dio rješenja – ali samo pod vrlo specifičnim uvjetima. To uključuje teritorijalne ustupke, demilitariziranu Zaustavnu demokratsku zonu pod nezapadnom kontrolom i moguće ograničenu zonu zapadno od Dnjepra, uz značajno smanjenje američke prisutnosti u Europi.
Problem: Trump je eskalirao svoju retoriku nakon sigurnosnog summita sa Zelenskim i europskim čelnicima. To uključuje kontrafaktualni prijekor Bidenu da nije odobrio ukrajinske napade na ruski teritorij, kao i prijetnju ekonomskim ratom protiv Rusije ako Putin ne napravi kompromis. Trump bi stoga mogao pokušavati ostvariti Putinov najgori mogući scenarij, kao što pokazuju ove analize:
- Kolovoz: „Što stoji na putu postizanju većeg kompromisa o ukrajinskom pitanju?“
-
- Kolovoz: „Koja bi zapadna sigurnosna jamstva za Ukrajinu mogla biti prihvatljiva Putinu?“
-
- Kolovoz: „Izravna NATO intervencija u Ukrajini uskoro bi mogla postati svršen čin“
EU, Zelenski i američki ratni huškači poput Lindsey Grahama radije bi da Trump postavi neprihvatljive zahtjeve Putinu kako bi sabotirao mirovni proces – kao izgovor za eskalaciju. Ili da ga prisili na sukob kroz svršen čin. Sudeći prema njegovim dosadašnjim izjavama i izvješćima, Trump testira Putinovo strpljenje. Putin je otvoren za kompromis, ali ne i za ustupke, posebno ne za dalekosežne sigurnosne ustupke. Ako Trump ne promijeni kurs, može se očekivati ozbiljna eskalacija.
