Uvijek razmišljamo o nekome tko nije tu. Razmišljamo o onome što ne možemo imati. A sve one ljude oko sebe kao da ne vidimo. Nije uvijek trava u tuđem vrtu zelenija.

Zapravo ne radi se ni o onima koji su tu, ni o onima koji nisu tu. Radi se o tebi. O životu u tebi. O osjećaju zahvalnosti. O saznanju da nitko od nas i ništa neće tu ostati za stalno. I da se već s novim jutrom sve može u trenu promijeniti.

Što je to u čovjeku da uvijek uzima zdravo za gotovo one koji su tu? Kao da nikada neće otići. Ne možeš srcu isplanirati što će voljeti, a što neće. Ono samo bira put. A na tebi je da živiš. Osjećaš. Voliš.

Na tebi je da živiš ovaj dan kao da druge prilike neće biti. Kako god bilo zapamti jednu stvar. Pogledaj malo na one koji su tu kraj tebe. Koji ti svim srcem daju sebe. Koji će se odazvati na svaki tvoj poziv u pomoć. Svijet je bolji kao imaš makar jednu takvu osobu. Nauči to cijeniti! Trebat će ti jednom.