Zapadni svijet umijeće često brka s disciplinom. Za zapadni um disciplina je rigorozna rutina, vojnički dril. No, za šamane, disciplina je zapravo istinsko umijeće. I to je ono što nas zanima!

Hew Len kaže da je čišćenje zamorna i dosadna praksa (eng. tedious). Možemo li nešto učiniti u tom pogledu?

Kako nešto postaje umijeće? Onog trenutka kada se u odnos s tim unese svjesnost, onda to nešto postaje čežnja, postaje radost, budnost i strast. Razvije se posebni odnos prema onome što radimo, nikom drugom razumljiv. Umjetnike često prati neka specifična i posebna strast, koju um koji to nema ne razumije, pa proglašava glupošću. Ali, ona je nepokolebljiva i traje cijelog života! Želimo baš tu specifičnu i posebnu Ljubav prema umijeću otpuštanja!

Nema načina da vam prenesem svoju strast prema duhovnosti za koju nemam linearno objašnjenje. Ona nije u sjećanju, nije bila stvar neke odluke, nego je dio nečeg što je već bilo u meni. Sebi to pojašnjavam pričom da sam tu duboku znatiželju za misterijem sebstva “donio sa sobom”. Ali, to je nemoguće nekome utisnuti u pažnju i svijest! Ono što mogu je svoju osobnu strast unijeti u zajedničke prakse i u izmijenjenom stanju svijesti poticati buđenje nijemog znanja. To su onda ove meditacije.

Izmijenjeno stanje svijesti možemo zamisliti kao čisti prostor, prazan od smeća. U njega “krcamo” duhovnost. Kao što smeće živi u tzv. podsvijesti, tako i putovanja duha žive u polju realnosti gdje je naša pažnja dok meditiramo. Ono je tu da “tamo” i ostane.

Možda je vrijeme da probudimo osjećaj Ljubavi kada kažemo Volim te? Kaže se da ne trebaš osjećati voljenje ni zahvalnost dok se čisti. Ali, možda je došlo vrijeme da nam Ljubav postane pokretač, motivacija i namjera? Jer tada dolazi i strast, a praksa onda postaje umijeće. Onaj “tedious”, počinje se smanjivati.