Liječnici su nekad davali zakletvu – onu Hipokratovu – da će život i dobrobit pacijenta biti na prvom mjestu.

Danas se čini da je prioritet “izvršavanje plana i programa”, bez obzira na individualnog pacijenta.

 

Pogledajmo realno:

Kvote – liječnici moraju odraditi broj cijepljenja, pregleda, zahvata.

Farmaceutski lobiji – nove terapije i “čudotvorni” lijekovi dolaze u paketu s marketingom i političkim pritiskom.

 

Statistika – važno je da grafovi izgledaju dobro, da su brojke u zelenom. Hoće li pojedinac pretrpjeti nuspojavu? To se ublaži, “statistički irelevantno”.

U takvom sustavu roditelj nije partner u odluci nego stavka u rasporedu: “Beba je došla na svijet? U redu, stavite joj oznaku, dajte joj koktel cjepiva i idemo dalje.”

 

Nitko ne pita treba li djetetu par dana da se stabilizira, nitko ne objašnjava roditelju što točno ide u tu injekciju i koje su moguće posljedice.

 

Kada se dogodi nuspojava – sustav reagira kao da brani sebe, ne dijete.

Roditelji postaju sumnjivi, a liječnici se skrivaju iza protokola.

Hipokratova zakletva se zamjenjuje birokratskom – “pokrij se papirom i nastavi dalje.”

 

U isto vrijeme, vidimo rast farmaceutske moći: Pandemija je pokazala da se može cijeli svijet natjerati da uzme eksperimentalno cjepivo.

Stari, isprobani lijekovi i cjepiva – poput onog protiv pneumokoka – stajali su u sjeni dok su milijarde dolara odlazile u “novo i hitno”.

 

Neovisni liječnici koji su dovodili u pitanje službeni narativ – ušutkani, diskreditirani, neki su izgubili licence.

Sve ovo stvara logičan skepticizam:

Zašto vjerovati sustavu koji se ponaša kao korporacija, a ne kao zaštitnik života?

Zašto slijepo slušati one koji su milijune potrošili na PR, a ne na transparentnost?

 

Ne radi se o antivakserskoj ili pro-vakserskoj priči.

Radi se o pravu pitati, dobiti pošten odgovor i da tvoje dijete ili ti sami niste samo “stavka u bilanci zdravstva”.

 

Dok se medicina ne vrati na ono što bi trebala biti – umijeće liječenja čovjeka, a ne proizvodnje pacijenata – povjerenje neće rasti.

Ljudi nisu glupi. Osjećaju kad je netko iskren, a kad je samo izvršitelj politike.

Možda je vrijeme da sustav opet pogleda u Hipokratovu zakletvu.

A, da mi pacijenti – prestanemo šutjeti.