Porez na plastiku koji je u potpunosti uništio španjolsku industriju, uskoro dolazi i u ostatak Europske Unije.
Španjolska ljevičarska vlada htjela je biti uzoran učenik EU kada je u pitanju porez na plastiku.
Sada, dvije godine kasnije, ispada da su ljevičari radili samo ono što ljevičari obično i rade – štetili gospodarstvu. Problem za sve nas je taj što će se ovaj porez sljedeće godine uvesti i u ostatku EU.
Kad je Španjolska uvela porez na plastiku početkom 2023., političari su projekt predstavili kao veliki korak naprijed za održivost.
Dvije godine kasnije, sve što je ostalo je kaos. Industrija je pritisnuta uza zid, dok mala i srednja poduzeća guše troškovi, propisi i migracije. Cijela zemlja je namjerno dopustila da joj industrija propadne – i to je učinila sama.
Španjolska je zasad jedina zemlja EU koja je zapravo uvela ovaj namet. Dok ostatak Europe čeka 2026. kako bi dodatno mučio i u konačnici devastirao vlastito gospodarstvo,
Madrid djeluje samostalno, time osakaćujući vlastitu proizvodnju. Logičan rezultat: uvoz raste, izvoz naglo pada, a tvrtke preseljavaju svoje tvornice na mjesta gdje ih ne guše dodatni propisi i troškovi.
Brojke su poražavajuće. Više od milijardu eura dodatnog uvoza u samo jednoj godini, pad prihoda od domaće proizvodnje od dvije milijarde eura i birokratsko čudovište koje doslovno uništava poduzeća.
Četrdeset posto tvrtki moralo je potrošiti peteroznamenkaste iznose na IT sustave i administrativne troškove, a gotovo 70 posto ne zna ni kako ispravno obračunati poreze. Moglo bi se gotovo povjerovati da je zakon namjerno smišljen da bude toliko netransparentan da svako poduzeće na kraju upadne u mrežu vlasti.
Za mala poduzeća koja čine gotovo cijelu industriju, situacija je katastrofalna. Ne mogu izbjeći problem, ne mogu varati i ne mogu se odmaknuti. Plaćaju dok više ne mogu platiti. U međuvremenu, uvoznici iz cijelog svijeta preplavljuju tržište upitnim (posebno jeftinim kineskim) proizvodima, koji se propuštaju zahvaljujući slabim graničnim kontrolama. “Održivost” u ovom slučaju znači: radna mjesta su nestala, ali plastika je i dalje tu.
Posljedice sežu daleko izvan Španjolske. Zvona za uzbunu sada zvone i u Bruxellesu, jer 28 industrijskih udruženja upozorava da je ključna industrija na rubu kolapsa. Bez plastike ništa ne funkcionira u Europi – ni u automobilskoj industriji ni u poljoprivredi, ni u građevinarstvu ni u zdravstvu. Svatko tko iz ideološke kratkovidnosti tjera ovu osnovnu proizvodnju u zemlju ugrožava ne samo pojedinačne tvrtke, već i industrijsku strukturu cijelog kontinenta.
Na kraju, ostaje gorak zaključak: Španjolski porez na plastiku nije ništa “spasio”, već samo uništio. To je odličan primjer kako zeleno-globalistički snovi vode do ekonomskog samouništenja, dok inozemni konkurenti trljaju ruke i popunjavaju praznine. A počevši od sljedeće godine, kada druge zemlje slijede njihov primjer, isto će se ponoviti u ostatku EU.
