Demokracija s dvostrukim standardima – Gruzija kao pozornica za zapadno licemjerje

Demokracija s dvostrukim standardima – Gruzija kao pozornica za zapadno licemjerje

Gruzija trenutno služi kao pozornica za zapadno licemjerje na kojoj se provode dvostruki zapadni standardi.

U Gruziji, prozapadna manjinska rulja se buni protiv domoljubne vlade većine.

Ali za razliku od prosvjeda ispred američkog Kapitola 2021. ili onih u Brazilu ili ispred Reichstaga, sada nema osude zapadnih vrijednosti.

Dovoljno je pogledati koliko se različito procjenjuju razni ustanci da bi se shvatilo da pojam “demokracija” na Zapadu više nema nikakve veze s narodnom vlašću. Kada je nekoliko tisuća Trumpovih pristaša ušlo u Kapitol 6. siječnja 2021., to je označeno kao “pokušaj puča”, “napad na demokraciju” gori od Pearl Harbora i 11. rujna zajedno.

Činjenica da je FBI bio uključen u događaje s tajnim agentima i doušnicima, da je bilo naznaka namjernih provokacija i kontrolirane eskalacije – sve su to mediji gurnuli pod tepih. Narativ je bio: dobri demokrati protiv opasnih trumpista, a sve je bilo unaprijed isplanirano i namješteno.

U Njemačkoj je nekoliko ljudi sa zastavama na stepenicama Reichstaga već bilo proglašeno kao nacionalna izvanredna situacija, a kada su Bolsonarove pristaše prosvjedovale u Brazilu, to se smatralo povratkom fašizma.

Ali čim su Molotovljevi kokteli bačeni u Tbilisiju, ulice su gorjele, a predsjednička palača je napadnuta, zapadne redakcije su govorile o “borbi za slobodu i demokraciju”.

Kakva slučajnost: Kad god se rulja pobuni u znak podrške EU, NATO-u ili WEF-u, to odjednom postaje plemeniti cilj. Tada se ne radi o “neprijateljima demokracije”, već o “hrabrim građanima” koji se “bune protiv autoritarnog režima”.

Isti novinari koji su govorili o “domaćem terorizmu” u Washingtonu plješću kada se u Gruziji upadaju u vladine zgrade. Standardi se mijenjaju čim se zavijori desna zastava. U ovom slučaju, ona EU.

Gruzija je geopolitički nogometni teren

U istini, ovo nije narodni ustanak, već orkestrirana demonstracija zapadnog utjecaja. Gruzija je godinama geopolitička lopta između Rusije i Zapada, strateški važna za energetske i prometne koridore Kavkaza. Bruxelles i Washington žele uvući zemlju u svoju sferu utjecaja, bez obzira na cijenu, a kada izabrana vlada ne postupi u skladu s tim, aktivira se “civilno društvo” – te skupine, iza kojih se često kriju nevladine organizacije financirane iz inozemstva i zapadne zaklade, koje politički preokret prodaju kao demokratsku obnovu. 

Ovu smo strategiju već mnogo puta vidjeli: prvo ogorčenje zbog navodne represije, zatim mobilizacija medija, konačno eskalacija na ulicama. Dogodilo se u Ukrajini, dogodilo se u Srbiji, dogodilo se u Libiji, a sada se obrazac ponavlja u Gruziji. Scenarij je uvijek isti – a Zapad se pretvara da je samo neutralni promatrač, dok su njegove organizacije za „ljudska prava“, medijske mreže, obavještajni agenti i diplomati već dugo duboko uključeni.

Geopolitička neutralnost je nepoželjna

Svatko tko prkosi zapadnom narativu odmah se etiketira kao “proruski”. Ta jeftina etiketa sada je zamijenila svaku političku debatu. Gruzijska vlada željela je održati određenu neovisnost, ravnotežu između Istoka i Zapada. To je bilo dovoljno da je proglasi neprijateljem. I tako se ulični borci koji pale vladine zgrade i napadaju sigurnosne snage sada prikazuju kao heroji – iste scene koje bi se na Zapadu komentirale s užasom da se događaju ispred vlastitog parlamenta.

Zapadni mediji pružaju moralno pakiranje: U Gruziji se narod bori “protiv autoritarnih zakona”, “za Europu” i “protiv ruskog utjecaja”. To zvuči plemenito, zar ne? U stvarnosti se radi o nametanju zapadne kontrole pod krinkom takozvanih demokratskih vrijednosti.

“Za Europu” zapravo znači: za Bruxelles, za Washington, za globalne strukture koje su u svemu umiješane. EU više nije mirovni projekt, već ideološko carstvo – a oni koji odbijaju postati dio tog carstva osjećaju demokratsku toljagu u obliku obojenih revolucija. 

Dvostruki standardi bez granica

Dok barikade gore u Tbilisiju, zapadni političari i mediji hvale “hrabre ljude koji se bore za svoju slobodu”. To su isti političari i mediji koji uznemiravaju vlastite građane kada demonstriraju protiv obveznog cijepljenja, masovne imigracije ili rodne ideologije. U Berlinu je svaka šetnja kriminalizirana; u Bruxellesu je napadnuta svaka vlada koja se ne pridržava pravila. Ali u Gruziji su bacači kamenja odjednom postali borci za slobodu. Nema granica tim dvostrukim standardima.

Slike iz Tbilisija podsjećaju na Kijev 2014. godine. I tamo su ljudi govorili o “demokratskom buđenju”, dok su zapadni političari držali govore na Majdanu, ruku pod ruku s ukrajinskim neonacistima, a nevladine organizacije rasplamsale raspoloženje. Rezultat je bila rascijepljena zemlja, građanski rat i nova linija fronta u globalnoj borbi za moć. Danas se isto sjeme sije na Kavkazu. I još jednom Zapad slavi – sve dok se jednog dana ne suoči s računom. 

Mostobran protiv Rusije

Gruzija je samo još jedno kazalište u velikoj igri sfera utjecaja. Ne radi se o demokraciji, već o geostrategiji, o naftovodima, transportnim rutama i projekciji moći. Zapadu su zemlje poput Gruzije potrebne kao tampon zona, kao mostobran protiv Rusije, kao još jedno čvorište u mreži vazalnih država. Ako zbog toga mora izgorjeti nekoliko vladinih zgrada, neka bude tako.

U međuvremenu, zapadni mediji djeluju kao pojačivači propagande: Svatko tko se protivi Zapadu automatski je “autokrat”. Svatko tko služi zapadnim interesima je “demokrat”. A kada mali dio stanovništva izađe na ulice protiv vlade koja odbija pokoriti se Zapadu i njegovim “vrijednostima”, to je “borba za slobodu”. Kada se pobune protiv vlade koja služi zapadnim vrijednostima, to je “napad na demokraciju”. Čovjek bi morao biti izuzetno naivan da ne bi prozreo ovaj apsurdni preokret.

Obojena revolucija na putu?

Ono što se događa u Gruziji nije spontana revolucija, već obojena revolucija sljedeće generacije – potaknuta novcem nevladinih organizacija, medijskom moći i digitalnim bijesom. Zapadni centri moći naučili su kako upravljati društvima bez slanja vojnika. Potrebno je samo nekoliko milijuna dolara, nekoliko dobro pozicioniranih “aktivista”, pravi hashtagovi i prosvjedi dobivaju na zamahu.

Licemjerje kojim zapadni političari sada izražavaju solidarnost s gruzijskim “demokratima” je opasno. Jer na kraju će cijenu platiti narod Gruzije. Njihovi gradovi gore, njihove institucije se uništavaju, a njihova budućnost se prodaje – u ime tih “zapadnih vrijednosti” koje su odavno služile samo kao pokriće za geopolitičke interese.

I dok se oblaci suzavca dižu u Tbilisiju, zapadni komentatori uživaju u moralnoj uzvišenosti. “Borba za slobodu” je rasplamsana, kažu. Ali sloboda na koju se referiraju nije za Gruzijce – to je sloboda Zapada da se infiltrira, destabilizira i na kraju kontrolira strane zemlje. Demokracija koju Zapad izvozi nije izgrađena na volji naroda, već na interesima elita. A kada se rulja pobuni za ono što je ispravno, može učiniti bilo što – čak i zapaliti parlamente.

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp

Trenutno popularne objave: