- Ines Knežević
- Ines Knežević
Ni lijevo, ni desno nego istinom ravno. Živimo u društvu koje slobodnog pojedinca nasilno želi ugurati u desni ili lijevi tabor. Bez obzira oko koje se teme raspravlja čim nešto kažeš etiketiraju te ili kao lijevog ili kao desnog.
Problem je što je većina ljudi i dalje polarizirana i imaju podijeljenu i suženu percepciju. Kad im pokušavaš otvoriti vidike i proširiti horizont ne ide, pa ne ide, jer većina gleda samo kroz tubu wc papira i van te tube ništa ne vidi. Ako se ne slažeš s njima – odmah si ili seljo, ravnozemljaš i zadrti desničar ili leftard, komunist i Titin ljevičar.
Kad kažeš da nisi ni jedno ni drugo nastane muk, jer si tu kratkovidnu većinu izbacio iz safe-mode rada i onda zafrizaju kao stari kompjuter. Jednostavno oni ne mogu obraditi višak informacija koje ne spadaju u njihovu postojeću datoteku u glavi.
Zato kad trezveni čovjek kaže da su oni koji tulumare na MPT koncertima nojevi s glavom u pijesku, krene napadanje i stara kvazi-izreka ti si jugofil i ljevičar. Jer lakše im je drugoga napasti, nego osvijestiti da imaju državu samo u svojoj glavi i da su zbog svoje indolencije dopustili da im njihovi izabrani vođe predaju domovinu stranim utjecajima za dar.
Ne dopire to njima ni sad u glavi i mogu pročitati tisuću puta, ali mjehur iluzije ne daju da im pukne. Nekad čak mislim da oni uopće i ne vole suvremenu Hrvatsku. Hrvatska koja je rođena 95. samo je nedostojna sestra njihove NDH. Zato i slave državu iz prošlosti koje nema, a ova u kojoj žive im i nije previše bitna.
I onda kad ih bocneš i kažeš što ne braniš dom i vrijednosti za koje se kuneš – čuješ samo muk ili opet neargumentirano prebacivanje krivnje na nekog trećeg uz salvu vrijeđanja i spominjanja nekih kvazi-koncerata od srpskih pjevača. I onda tebi još prikači da slušaš narodnjake ili da si lijevi samo zato što si pitao…”Što čekaš da obraniš svoj dom”?
Sve su ti prodali, suverenitet uzeli, kunu satrali, životinje poubijali, oranice dali strancima, tvornice razmontirali, eksperimentirali na tebi. Treba li još što nabrojati da otvoriš oči slijepče?
Njihovo vrijeđanje nema temelja ni u čemu. Iako su mnogi fini i ne žele ulaziti u neke konflikte s njima, meni je dosta glumiti finoću pred zatucanima koje hrani samo mržnja i pijančevanje. Vidim i da neki koji su u ratu bili još djeca ili tinejdžeri nemaju pardona vrijeđati ljude oko sebe samo zato što netko ne podržava njihovu mržnju i limitiranu percepciju događaja.
A kako da ne budu limitirani kad najvjerojatnije nisu ni sudjelovali u ratu! I onda se dogodi da takav neki nadobudni napadne ženu koja je aktivno branila naša prava na mnogim prosvjedima i kojoj je muž poginuo u obrani Hrvatske da je jugonostalgičarka. Eto, dotle smo došli!
I da li onda uopće ima smisla više takvima glumiti neku finoću?! Meni nema!
Malo nas je koji smo shvatili igru i znamo da za nas ne igraju ni lijevi ni desni. Mi koji smo shvatili ne pripadamo nijednom taboru osim samoj Istini. I iako se već mnogo godina istina gazi i skriva, mi koji to znamo nećemo gutati ničije laži. I ne bojimo se optužbi, vrijeđanja ni degradiranja, jer smo naučili plivati u bari krokodila.
Pitanje koje ostaje je – hoćemo li čekati da bara skroz isuši i da ostanu samo krokodili ili ćemo izbaciti krokodile iz bare dok još ima vode. O tome ovisi gdje ćemo sutra živjeti…ili ćemo biti u svojoj suverenoj državi ili unutar Unije ili neke druge države kao manjina i suvišni stranci.
Ove raspjevane to nije briga, ostali smo samo mi koji realno gledamo stvarnost i ne biramo san, jer san je za slabe, a mi nismo slabići.
