Uvijek misliš da neke stvari ne možeš izdržati, a onda izdržiš. Izdržiš još mnogo gore, iz dana u dan.
Shvatiš da mnoge stvari ne biraš, niti te itko pita što ćeš. Dođeš samo u pat poziciju da ih podneseš, pa s vremenom dođeš do trenutka kad se priupitaš: Hoćeš li se boriti ili pustiti stvari da se događaju tako kako se događaju.
Onda podigneš glavu i kažeš sebi: Drugog puta nema. Ovo malo života nije ti dano da se skrivaš, zaklanjaš i bježiš, već da živiš.
Navikni se, kako idu godine, rast će i tvoje suze, razočaranja i povrede. Navikni se da će se množiti tvoje odluke da odustaneš što više budeš doživljavao besmislenost nekih stvari i zlobu nekih ljudi.
U međuvremenu nemoj prestati živjeti, sanjati, vjerovati da ipak može biti bolje.
Kada ti dođe najteže, ne zaboravi pogledati gore i podsjetiti sebe da je to život, da drugoga nemaš i da će na kraju sve opet biti onako kako treba biti.



