Nakon krađe Telegram kanala Epohe, dogodio se još jedan snažan i sramotan napad cenzure u kojem je srušen Facebook profil Andrije Klarića.
Facebook stranica Slobodni ljudi obavijestila je javnost o ovom nadasve podmuklom i sramotnom slučaju:
UŠUTKALI SU ANDRIJU KLARIĆA
Bez upozorenja.
Bez prethodnih kazni.
Bez mogućnosti obrane.
Bez prava na žalbu.
Ugašen je privatni Facebook profil „Andrija Klarić“.
Kao razlog navode “financijske prevare”.
Apsurd — jer nikakve veze s financijskim aktivnostima, prevarama, ulaganjima ili shemama nema, niti je ikada bilo.
A tajming govori najviše.
Profil je ugašen u trenutku kada je:
“Andrija Klarić” dosegnuo 50.000 pratitelja,
“Slobodni ljudi” 21.000 pratitelja,
stvarni zbroj iznosio oko 70.000 različitih ljudi,
ukupni doseg u protekla 28 dana prešao 7 milijuna pregleda,
a gledanost bila najveća do sada.
Upravo tada, istoga dana kada ministrica Nina Obuljen-Koržinek objavljuje uvođenje EUROPEAN MEDIA FREEDOM ACTA (EMFA) i formiranje nove Agencije za medije s punom nadležnošću nad cijelim medijskim sektorom — profil nestaje.
Ako se pročita EMFA, jasno je:
agencije se biraju političkim putem,
ulaze u europski BORD,
BORD određuje što je “informacija”, a što “dezinformacija”,
a sve to je povezano s Digital Services Actom, koji platforme kažnjava s do 6% globalnog prihoda ako ne uklone “problematičan sadržaj”.
Za Metu je to oko 8 milijardi eura.
Zbog takvog rizika, platforme se ne igraju.
Ako regulator signalizira da je određeni identitet “problematičan”, najjednostavnije rješenje je:
ukloniti ga i eliminirati rizik.
A sada ključni detalj:
Isti sadržaj objavljuje se i na profilu „Slobodni ljudi“.
Taj profil nije uklonjen.
To znači samo jedno:
Gađa se identitet, ne sadržaj.
“Andrija Klarić” je uklonjen, “Slobodni ljudi” je ostavljen.
Sustav ne briše rečenice — sustav briše čovjeka koji ih izgovara.
To je logika EMFA + DSA kombinacije:
politički nadzor određuje kriterije, platforme uklanjaju da izbjegnu kazne, a rezultat je tiha, selektivna cenzura — taktička, ne masovna.
I zato se na kraju postavlja pitanje:
Tko je sljedeći?
Nemojte biti u zabludi:
neće odjednom ugasiti sve disidente — to bi izazvalo proteste, otpor, izlazak ljudi na ulice.
Rade to polako, ciljano, grančicu po grančicu, jer cijeli se snop teško slama.
Pandemija ih je naučila taktici: postupno, da mase ne reagiraju.
I zato se vrijedi sjetiti pouke:
Prvo su došli po liberale. Nisam bio liberal — nisam se bunio.
Onda su došli po socijaldemokrate. Nisam bio socijaldemokrat — nisam se bunio.
Onda su došli po konzervativce. Nisam bio konzervativac — nisam se bunio.
Zatim su došli po Židove. Nisam bio Židov — nisam se bunio.
Pa su došli po Cigane. Nisam bio Cigan — nisam se bunio.
Došli su po Poljake i Srbe. Nisam bio ni jedno ni drugo — nisam se bunio.
A kada su na kraju došli po mene — više nije bilo nikoga tko bi se pobunio.
To je poruka koju treba čuti. 
