Ima li smisla pisati, kada će tvoje riječi biti ograničene, a uz to moraš izvršiti autocenzuru, da ti ne bi prišili etiketu fašizma!?
U takvim uvjetima, pitam one koji se diče s tim da smo u 21. stoljeću, te da je 2025.-a godina – prema čemu, po njima, kalendarska činjenica sama po sebi „dokazuje“ – da je čovjek slobodan od (Boga) te da sada može činiti što god hoće, jer nema više kazne i grijeha.
Nietzsche je rekao u 19. stoljeću da je „bog mrtav“ – te je predvidio 20. i 21. stoljeće do kraja, rekavši da će nihilizam „zablistati“ do kraja, a što i vidimo u samoj truleži duha i jalovim riječima koje se svode na „obračune“ – u vezi 2. svj. rata ma razini: „goni se“, „marš“, „stoka“, „sotona“, odi u *urac“ itd. – dakle, ja sam uvidio davno prije stanje koje neminovno dolazi, a koje je obilježeno doslovnim provođenjem Huxleya i Orwella, te Marxa – koji nisu shvaćeni kao upozorenje ili kao zaustavljanje cenzure te podizanja svijesti, već su iskorišteni kao utemeljenje diktature konzumerizma i potrošnje, te jednoumlje izmišljenog „antifašizma“ – preko kojeg se zabranjuje i proglašava: fašizmom, sve što nije u diskursu vladajućih elita i vladajuće klase.
Profesor Vjekoslav Miličić s Pravnog fakulteta u Zagrebu je napisao u svojoj knjizi OTPD – što je početni kolegij, dakle sam ulazak u pravo i pravni sistem, slijedeće: „Ono po čemu se pravo kao društveni poredak bitno razlikuje od društvenih poredaka ćudoređa, običaja, religije jest njegova neposredna ovisnost o glavnoj društvenoj skupini. Navedena vrsna razlika prava znači da njegova tvorba, moguće promjene i njegovo ostvarenje ovise o volji dominantne skupine.“
U tom smislu jasno je naznačeno kako pravni poredak, skupa s ustavom – nije tu radi građana i naroda, nego radi vladajućih elita.
U tom smislu, izvršni organi represije – nisu tu da čuvaju građane, nego samo i isključivo: vlast.
U tom smislu, borba za vlast je najjače i dominanto sredstvo kako bi se došlo u poziciju da se građane stavi pod kontrolu te da im se ograniči djelovanje, prisili na izvšavanje svojih uloga te da se svim sredstvima spriječi bilo kakva pobuna.
Dok je Biblija bila u službi latinskog jezika, pučanstvo nije ni znalo o čemu se radi. Na koji način su primjenjivali vjeru je vrlo upitno. Što je crkva učinila sa Svetim Pismom, naravno – nije jasno naznačeno, niti do toga možemo doći, jer je u podzemnim arhivima Vatikana. Crkva je imala privilegij – u koheziji s vlašću, da od naroda i građana čini što god želi.
Sama crkva je počinila kroz Inkviziciju – strašne, nezamislive, brutalne i krvničke zločine – u „ime“ svojatanja svog prava da određuje što je Istina, a što nije.
Iako, na prividnoj razini, od tada, do danas, kad čovjek pogleda, na prvu se čini: kako smo „jako napredovali“ – međutim, represija, totalitarizam, diktatura, jednoumlje, cenzura, apsoluni monopol vlasti itd. – skupa s obrascem – ovisnosti o kupovini te kreditima itd., di se sve više tone u dužničko ropstvo – je upravo slijed od davnih vremena koji je postojao i prije nego li se je pojavio Marx, a prije njega Hegel i Kant. A Huxley i Orwell su samo naznačili kako će društvo biti dovedno u apsolutnu kontrolu s naznakom da o tome neće imati pojma, te će upražnjavati nagone kroz najniže strasti ida i ega, te će se izbrisati sama: misao – kao kritički uvid u ono što postoji i što se događa.
Danas, je to na snazi. Do 2030-e – cilj će biti potpuno ostvaren. Ono što ostaje je ništavilo koje će izjesti svaku dušu, a sam duh neće imati kapaciteta da se tome suprotstavi.
Hesse otvara hippie revoluciju koja iz promidžbe otvorene seksualnosti, izvršava jedan cilj, a to je naznaka seksualnosti kao „svetosti“ te otvaranje puta promiskuitetu.
Prije toga, sam feminizam, stvara uporišta i podloge di se uništavaju razlike i uloge između spolova, di se dužnosti izjednačavaju, a time se već tada ruši koncept: obitelji, te se djeca predaju nadzornim organima.
Najnovija izmišljotina je Woke agenda koja sjedinjuje sve rečeno, uz dodatak LGBTQ+ (pokret koji slavi tijelo i tjelesnost te je pun ponosa, što smo vidjeli u transparentima) – čime se, ovaj put, centralizirano i uz podršku vlasti, nekakvo „oslobođenje“ predstavlja kao navodno „buđenje“ – a radi se o tome da se utone u potpuni mrak. U tom smislu dodana je i „doktrina“ New Age-a – čime se na sve načine želi ući u „iskopavanje“ mitova te time: idole – prije Krista i lažne bogove, vratiti na scenu. Uz to, se na psihoanalizi sjedinjenoj s lažnom spiritualnšću, u vezi s meditacijama i navodnim „rješenjima“ – instant „dobitka“ – ljudima preporuča: apsolutno sve, samo ne Bog i Krist.
U ovo vrijeme, nagovještaji su očiti. Poznato geslo je jasno kao dan: sotona je uvjerio čovječanstvo da ne postoji.
I u konačnici priložiti ćemo citat slavnog pjesnika, koji je u 19. stoljeću imao jasan uvid u sve što dolazi, te je isto tako učinio neku vrstu kontradiktornosti i ostavljanja sumnji u to može li religija biti ovako ili onako tumačena, uz Blakea i Rimbauda koji su imali izravnu Imaginaciju te Viziju, složenu sa svime ovime, a sve je utemeljeno na masonu Goetheu.
Baudelaire kaže: “Čak i da Bog ne postoji, Religija bi opet bila Sveta i Božanska. To što je stvorio duh življe je od tvari. Ništa ne postoji bez svrhe. U svakom čovjeku, u svakom trenu, postoje dva istodobna traženja, jedno je u pravcu Boga, drugo je u pravcu Sotone. Ukidatelji duše (materijalisti) jesu naravno ukidatelji pakla, za ovo su jamačno zainteresirani.”
Iako, Baudelaire, potpuno svjestan da Bog postoji, nastavlja istraživati mračne i podzemne hodnike ništavila, smrada, odvratnosti, bluda i grijeha – te to pretvara u Cvjetove Zla – gdje se sva izobličenost i trulež prikazuje kao nešto lijepo, a po njemu čak i uzvišenost. U tom smislu piše i Litanije Satani – kao konačnu predaju zlu, misleći valjda da je u paklu moguće „vladati“ – što potječe još od Miltona, pjesnika vražjih struja, koji opisuje pad i daljnji nastavak djelovanja đavla!
Kako je predviđen Antikristov dolazak, prije samog Krista, možemo reći to da je on: ili već tu, ili da radi kroz podzemlje, a obnašatelje najviših dužnosti koristi kao lutke te uz svu medijsku propagandu te kreaciju vrlo podkapacitiranog sadržaja – vrši totalnu agresiju na ljudski duh, um, dušu i tijelo, te stvara totalnu izopačenost – di ljudi u lažnoj „slavi“ pjevaju, zaneseni, ne osjećajući Križ, jer ih sotona samo podupire i ostavlja im lažnu ugodu kao perfidan način da sve „štima“ – ustanovljujemo i slijedeće: pjesma Sinatra “My way” nije Krist, pjesma “The way I am” – Eminem, nije od Krista, pjesma “Born this way” – Lady Gaga je već ulazak u sotonizam, Living on My Own – Freddie Mercury – nije od Krista.
“Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko dakle želi biti prijatelj svijetu, postaje Božji neprijatelj.” (Jakovljeva 4:4)
“Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne sve do zapada, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.” (Matej 24,27).
„Kristov povratak bit će javan, vidljiv i neizbježan.“ (1. Solunjanima 4,16-17).
“Jer milošću ste spašeni, po vjeri, i to nije od vas, to je Božji dar! Ne po djelima, da se netko ne bi hvalisao.” (Efežanima 2,8-9)
“Jer što koristi čovjeku, ako i zadobije sav svijet, a izgubi svoju dušu?” (Marko 8,36)
„Tko nije sa mnom, protiv mene je; i tko ne sabire sa mnom, rasipa.“ – jednako rečeno i: Matej 12,30 i Luka 11,23
Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat
In Deo speramus
Adveniat regnum tuum
Miserere nostri, Deus
Ab insidiis diaboli, libera nos Domine
Custodi os meum, Domine
In manus tuas, Domine
Laus Deo
Soli Deo Gloria
