Mnogi ljudi nose ovo ime kao identitet, a da nisu istražili što ono zaista znači ili kakve posljedice njihova vjernost instituciji nosi.

Isus nije stvorio ni crkvu ni kršćanstvo. Kršćanstvo nastaje 300 godina nakon njegove zemaljske smrti, kroz političke i religijske strukture koje žele kontrolirati mase.

To znači da sustav koji danas nosi njegovo ime nema izravnu povezanost sa Kristom i njegovom porukom. Kristova poruka ljubavi, unutarnjeg buđenja i osobne odgovornosti preinačena je u hijerarhijski i moćno-politički i religijski sustav.

Sustavi moći nisu mogli pobijediti Isusa pa su ga ubili i preuzeli njegovo ime prerušeni u janjad. Odani sljedbenici koji su ga pratili ili ga branili iz istinske svijesti i ljubavi nisu mogli biti kontrolirani i zato su eliminirani fizički ili kroz iskrivljavanje njihovih poruka.

Oni koji su lažno preuzeli njegovo ime prerušeni u “vjernike” stvorili su energiju poslušnosti i straha koju Crkva danas koristi.

Kršćanin može mrziti susjeda, brata, drugu naciju i vjeru ako samo slijepo slijedi instituciju. Identitet koji se temelji na pripadnosti instituciji, a ne na unutarnjoj svjesnosti, otvara prostor za mržnju, licemjerje i slijeđenje autoriteta bez razumijevanja. Moral i etika institucije nisu ista stvar kao Kristova svijest.

Onaj koji živi Kristovu svijest živi u ljubavi i prihvaćanju drugih. Kristova svijest je unutarnji standard. To je stalna provjera vlastitog srca. Ljubav prema životu, istini i slobodi je mjera stvarnog sljedbeništva a ne rituali, simboli ili titule.

Isus ne traži da mu se skandira. On traži da pogledamo u sebe i odreknemo se svega što nije u skladu sa Izvorom. Ni crkvene molitve, ni rituali, ni krunice ne oslobađaju; samo unutarnja odluka da živimo u skladu s univerzalnom istinom može transformirati našu svijest.

“Čuvajte se lažnih proroka. Oni dolaze k vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po plodovima njihovim poznat ćete ih. (Matej 7,15-20)

Kakvi su plodovi kršćanskog svijeta?

Pitanje nije religiozno učenje, već stvarnost koju stvara. Plodovi su hijerarhija, kontrola, krv, nasilje opravdano u ime vjere i energija koju nosi poslušnost i strah. Ako sustav traži strah i pasivno slijeđenje onda su to jasni pokazatelji da to nije Kristova poruka.

Dok netko pripada instituciji ne znači da pripada Isusu. Važno je razumjeti da pripadnost Crkvi automatski ne znači sljedbeništvo Krista. Crkva nosi energiju kontrole. Dok je netko u instituciji dijeli karmu te institucije i čak ako osobno misli da je “dobar kršćanin”.

Dok se slijedi institucija koja počiva na krvi (inkvizicija, križarski ratovi, nasilno pokrštavanje drugih naroda), onda se snosi i njena karma.

Karma se ne dijeli samo liderima. Svaka energija koju vjernik usmjerava kroz sljedbu, poslušnost i rituale institucije vraća se njemu. Krv, nasilje i manipulacija kroz povijest ostaju u energetskom polju institucije i slijede sljedbenike.

Karma se dijeli na svakog sljedbenika. Čak i ako netko ne sudjeluje direktno u nasilju, preuzimanjem institucijskog identiteta i slijeđenjem njenih pravila energetski doprinosi toj instituciji. To je princip univerzalnog zakona: energija slijedi akciju.

Zato Crkva traži nove vjernike da budu energetski nositelji njenih djela. Svaka nova duša koja pristupi bez punog znanja postaje kanal za karmička djela institucije. Tako sustav neprekidno održava daljnju kontrolu kroz energiju poslušnosti i patnje gdje se sljedbenike uči da prihvate ulogu žrtve.

Ako cijeli život nosite teret krivnje, patnje i straha vrlo je vjerojatno da nosite nesvjesno tuđi teret na leđima a da toga niste ni svjesni. Ni cijeli vaš život neće biti dovoljan da otplatite njihove grijehe.

Dekodiranje i skrivene poruke u riječima

Church=C+hurch=Christ+kavez.

U ime Krista lažni autoriteti vas drže u kavezu. Krist je van kaveza i ako ga želite istinski spoznati morate izići iz kaveza uma i spoznati ga u slobodi istine i kroz srce.

Istina stoji sama. Ona ne traži strah nego prepoznavanje.

Bog ne kažnjava, Bog voli.

Ako gledate iskrivljenu istinu koju su vam instalirali vanjski autoriteti kažnjavate se sami kroz svoju krivu percepciju svijeta koja vam donosi bolna iskustva i osjećaj odvojenosti.

Bog ne kontrolira, Bog oslobađa.

On ne razdvaja, On spaja.

Bog nije gore, On je i gore i dolje, i lijevo i desno i u vama. On je svugdje i svakom dostupan koji ga pozove otvorenog i čistog srca.

Ako ste i dalje u patnji i pod stalnim teretom, ako želite druge kontrolirati da budu po vašoj volji, ako se razdvajate zbog nacije, rase i mišljenja onda niste u izvornoj Istini.

Tko je spreman vidjeti, vidi; tko nije, nastavlja putem iluzije. Odabir je individualan, ali posljedice izbora su stvarne i neizbježne za svakoga.