Samanta Knežević – Postoje duše koje ne hodaju zemljom, nego je samo dodiruju

Samanta Knežević – Postoje duše koje ne hodaju zemljom, nego je samo dodiruju

One ne pripadaju samo ovdje njihove misli imaju zvjezdani akcent, a njihove tišine govore na jeziku koji ljudsko uho može samo naslutiti.

Ne dolaze se uklopiti.

Dolaze donijeti u drugačiju frekvenciju, probuditi ono što je civilizacija uspavala, a srce nikada nije zaboravilo. Intuiciju, prisutnost, čistoću namjere.

Takve duše ne ratuju glasno. Njihovo oružje je jasnoća. Njihov štit je mir koji drugi nazivaju “čudnim”.

Njihov dar je sposobnost vidjeti iza maski, iza riječi, iza ambicija.

Njihov teritorij nisu granice nego prostranstva unutarnjeg svijeta.

Njihov dom nije adresa nego stanje svijesti.

Možda ponekad djeluju daleko, kao da su načinjene od neba, ne od tla.

Ali, istina je jednostavna One nisu iznad ljudi, one su ono što su ljudi zaboravili da jesu.

U svijetu koji se bori biti najglasniji, one su dokaz da najtiše frekvencije imaju najveću moć.

Nije čarolija to što hodaju svijetom drugačije.

Čarolija je to što ostaju čiste i kad svijet postane mutan.

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp