Postane teže, dublje, opreznije. Nauči držati sebe u rukama, kao što se drži dragocjen predmet nježno, ali čvrsto. Ne zato što je hladno, nego zato što zna koliko košta toplina kada se daje pogrešnim ljudima.

More u pozadini nije slučajno. More pamti sve. Kao i srce. Ono ne zaboravlja olako, ali ne nosi osvetu. Nosi iskustvo. I mudrost. I granice. Crna boja nije tuga ona je dostojanstvo.

Crvena nije drama, ona je istina.

A bijelo srce? Ono je simbol čistoće koja je ostala unatoč svemu. Ne naivnosti, nego snage da se ne postane ono što nas je povrijedilo.

Najopasnija žena nije ona koja voli bez straha. Najopasnija je ona koja je voljela, izgubila, razumjela i ipak nije izgubila sebe. Takve žene više ne nude srce svima. One biraju kome će ga približiti. I kome neće.

Jer, srce nije nešto što se poklanja nekome da bi mu se svidjelo. Srce se dijeli samo tamo gdje ga znaju čuvati. A ako ne, bolje ga je držati u vlastitim rukama, nego ga ostaviti u tuđim rukama koje ne znaju cijeniti njegovu vrijednost.