- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
U Novoj godini više gledaj na stvari koje nisu na prodaju. Osmijeh. Stisak ruke. Nečiju lijepu riječ. Tako godina postaje drugačija. U odnosu na sve one prije nje. I nauči pamtiti lijepe stvari. Sitnice koje golicaju dušu. Ne trebaš sve stići danas. Ni sutra. Ali trebaš malo vremena za sebe. I ljude koji su ti važni. Nauči nešto od svojih grešaka. Od povreda zbog kojih si plakao. I zbog kojih si mislio da se raspada tvoj svijet.
Ali nije se raspao. Stvarali su se temelji za jedan drugi. Nauči se pomiriti sa stvarima koje su ostale iste. I ne forsiraj. Ako nešto nije išlo do sada, vjerojatno neće ići ni od sada. Malim koracima daleko se stiže. A ljudi postaju bolji kad više brineš za njih. Pokaži da ti je stalo. I sanjaj o velikim stvarima. Tako u život ulaze ideali. Priče za koje se vrijedi boriti. A na svojim životnim stazama uvijek ostavi prostora za neočekivano. Tako se osvaja svijet.
Imam jedan nevjerojatan plan za ovu godinu. Više gledati zalaske sunca. Više sanjariti. Manje razmišljati o nekim velikom odlukama. Ne brinuti o stvarima koje su prošle. I koje su se dogodile onako kako nisam želio. Imam plan ne osvrtati se za tim tko mi je što rekao i što je tko učinio. Niti kakav bi mogao biti ishod ove trenutne krize. Neću razbijati glavu nečim na što uopće ne mogu utjecati.
Imam plan više voljeti, više grliti. Više se osmjehivati. Pa da mi i ne uzvrate. I da me čudno gledaju. Odlučio sam ovo malo vremena pred sobom živjeti život na svoj način. Ostaviti se lude utrke tko je u čemu bolji. Imam plan malo više uživati u životu. Druge prilike neću dobiti. I kad ne bude sve onako kako sam poželio prihvatit ću da je tako. U ovoj godini imam plan radovati se malim stvarima. Jednostavnim ljudima. Radosti postojanja.
Neki će te ljudi nazvati sebičnim. A ti si samo odlučio prestati udovoljavati drugima. Posložiti prioritete. Malo se više dati onima koji su ti najbliži. I koji te trebaju. A koje si najviše zanemarivao. Jer si udovoljavao svakome kome je trebalo. I tko najčešće nije znao to cijeniti. A ti si se navečer mrtav od umora vraćao u svoju sobu. I tražio makar malo utjehe. Lijepe riječi. A nikoga nije bilo tko ti je mogao dati.
Ljudi su takvi. Daješ, daješ, daješ. A onda jednom staneš i odmah si za njih najgori. I sebičan do bola. Kasno shvatiš da si tu crtu trebao povući ranije. Jer nisu svi kojima si udovoljavao bili tu radi tebe. Bili su samo zato što su nešto dobivali. A kada si prestao davati – otišli su. Prođi inventuru svojih odnosa mnogo ranije! Nemoj čekati kraj. Jer istina na kraju može jako boljeti. Život nosi mnoga iskušenja. Mudar budi!



