Toliko si puta doživio da te netko povrijedio, da nemaš više snage vjerovati u ljudsku dobrotu. Toliko si puta gledao kako netko od tebe odlazi, da se pitaš hoće li itko doći kada ti bude teško.
Toliko su ti puta ljudi koje si nazivao prijateljima okrenuli leđa, da se pitaš koga još možeš nazvati prijateljem i zato si u nedoumici. Strahu. Povučen u svoj mali svijet i čekaš nekoga da ti dođe. Da te spasi, ali nitko ne dolazi.
Dođu tako iznenada oni trenuci nekog unutarnjeg nemira. Neke strepnje, a ne znaš od čega.
Zapravo je i više nego očito od čega je. Od onoga što si prošao. Udaraca. Povreda ljudi.
Sve što tada trebaš je imati nekoga tko će ti reći da će sve biti u redu. Nekoga kome bi ti mogao reći sve što leži u tebi, a toga nema. Stisni se tada uz sebe i reci: “Proći će i ovaj val loših osjećaja.” Uvijek prođe i samo vjeruj da će novi dan ipak donijeti nešto dobro.
