Postoji jedna mala riječ. Kratka. Bezazlena na prvi pogled. Izgovara se mehanički; u zboru, u grupi bez razmišljanja. Amen.
Nitko nikad nije rekao što zapravo radimo kad je izgovorimo. Amen nije molitva. Amen nije zaziv. Amen nije sveta riječ sama po sebi. Amen je POTPIS i POTVRDA. Amen na hebrejski znači: tako jest, slažem se, pristajem, neka tako bude, neka bude potvrđeno.
Drugim riječima to je UGOVOR. I sad zamislimo. Netko nam čita tekst koji možda u potpunosti ne razumijemo ili se ne slažemo sa cijelim tekstom. Govori autoritativno. U prostoru koji nosi simboliku moći.
Ti stojiš ili klečiš, okružen ljudima koji uglas ponavljaju isto. I onda se od tebe traži da i ti kažeš amen. Nitko ne pita razumiješ li. Nitko ne pita osjećaš li. Nitko ne pita slažeš li se.
Samo se podrazumijeva da ćeš potvrditi. Jer „tako se radi“. Amen je kroz povijest bio savršen alat.
Ne zato što je zla riječ, nego zato što je prazna forma u koju se može uliti bilo što. Blagoslov – amen. Krivnja – amen. Pokornost – amen. Patnja kao vrlina – amen. Odricanje tijela – amen.
I sve je „sveto“, jer je potvrđeno. A nitko ne govori da svaka potvrda ima posljedicu.
Ne mističnu. Nego psihološku. Životnu.
Kad stalno potvrđuješ ono što ne razumiješ, učiš sebe jednoj stvari, a to je da tvoja svijest nije važna. Kad potvrđuješ iz straha ili neznanja, učiš tijelo poslušnosti. Kad potvrđuješ iz navike, učiš se odsutnosti. Kad potvrđuješ, jer svi drugi potvrđuju, brišeš vlastiti unutarnji glas. To nije vjera. To je dresura.
I tu dolazimo do neugodnog dijela. Ako nešto traži tvoju potvrdu, ali ne dopušta tvoje razumijevanje, onda to ne dolazi iz istine. Istina nema potrebu da je potvrđuješ na slijepo.
Ona stoji i bez tvog amena. Zato je tišina često poštenija od riječi. Zato je neizgovoreno „ne“ zdravije od izgovorenog „amen“.
Amen sam po sebi nije štetan. Štetno je kome i čemu ga daješ. Ako razumiješ, osjećaš i slažeš se, izgovori ga. Ako ne razumiješ ili se ne slažeš u potpunosti, onda je tvoja šutnja mnogo mudrija.
Nitko tko dolazi iz Izvora neće se uvrijediti na tvoju svjesnost. Uvrijedit će se samo struktura koja živi od automatizma. I možda je vrijeme da se zapitamo: koliko smo puta u životu rekli ‘amen’, a zapravo mislili: ne znam, ne osjećam, ne slažem se. I niste zato heretik. Jer, istina ne treba potvrdu koja je iznuđena. Istina dolazi kroz našu budnu prisutnost.
