UN me upravo pokušao izbaciti sa komisije o statusu žena, evo što se dogodilo…, piše Sebastian Lukomski.
Moram Vam reći što se upravo dogodilo!
Srijeda je ujutro. Polubudan sam i provjeravam pretinac pristigle pošte.
I tamo je. E-mail od UN-a:
„Vaše sudjelovanje na ovogodišnjem CSW-u je ODBIJENO“.
Moja akreditacija. Oduzeta.
Samo sam zurio u ekran misleći: Ne. Ovo ne može biti stvarno. Godinama sudjelujem na ovoj konferenciji, a sada me pokušavaju potpuno izbaciti.
Ali dovoljno sam dugo u UN-u da prepoznam o čemu se ovdje radi.
To je ono što oni rade kada otpor postane prijetnja.
Sjećate li se prošle godine, kada su nas pokušali zastrašiti tako što su naredili UN-ovoj policiji da nas izbaci jer smo se zauzeli za život i istinu?
E pa, ove godine izgleda da isprobavaju drugu taktiku: potpuno nas isključiti.
Svake godine novi način da ušutkaju Vas i mene.
Ali vidite s čime se suočavamo. Pokušavaju slomiti naš glas na svakom koraku.
Ali ako ovo rade meni…
To Vam govori sve što trebate znati o tome što pripremaju za CSW70.
I to Vam također govori zašto Vas trebam uz sebe više nego ikada.
Jer upravo sada nam još uvijek nedostaje sredstava… a ja se sada borim da dobijem svoju akreditaciju natrag samo kako bih bio unutar dvorane i osigurao da život i obitelj budu obranjeni.
Sjetite se, pisao sam Vam prije nekoliko dana da je bojište na CSW-u brutalno i da će UN učiniti sve što može kako bi ljude poput nas držao podalje.
To se događa. Upravo sada.
Ovo nije slučajno. To je dio njihove strategije:
- Ušutkaj otpor.
- Zacementiraj rječnik.
- Pretvaraj se da nema oporbe.
Jer oni točno znaju što se događa kada je CitizenGO prisutan:
- Mi razotkrivamo zamke.
- Osporavamo formulacije.
- Zaustavljamo najgori jezik prije nego što postane trajan.
A oni sastanci s izaslanstvima na koje upravo sada idem? Oni su važniji nego ikada.
Jer svaki put kada sjedim nasuprot veleposlanika ili diplomata i objašnjavam što se krije unutar tog nacrta… vidim to u njihovim očima. Oni razumiju.
Znaju da ih UN pokušava uhvatiti u zamku „lijepim“ jezikom koji se kasnije pretvara u prisilno provođenje i „mehanizme usklađenosti“.
Ali istina je da se mnogi od njih ne mogu sami oduprijeti tom pritisku. Ponekad popuste. Ponekad shvate što se dogodilo… kada je već prekasno.
Sve dok jednog dana vladama ne kažu: „Ovo je sada međunarodni standard“.
I odjednom se obitelji poput Vaše nose s posljedicama kod kuće.
Zato Vas ponovno molim — ne zato što uživam u pritisku… nego zato što je ovo točno onaj trenutak kada pritisak još uvijek djeluje!
Ako pritisnemo sada, još uvijek možemo izbaciti najgore dijelove.
Ali ako se povučemo? Oni pobjeđuju u tišini. I onda ćemo provesti godine boreći se protiv onoga što je trebalo biti blokirano sada.
Zato Vas molim, ako mi možete pomoći upravo sada, učinite to. Pomozite mi boriti se protiv ovoga. Pomozite mi pokazati im da nas ne mogu cenzurirati u tišinu.
Kao ljudsko biće — kao netko s savješću — trebam da zapamtite ovo:
Samo prošle godine u svijetu je pobačeno 73 milijuna beba.
Sedamdeset i tri milijuna.
Pa ipak nam i dalje govore da je pobačaj „za dobrobit žena“.
Da je to „zdravstvena zaštita“.
Da je to „napredak“.
Da je to „pravda“.
Muka mi je od toga! Jer nema pravde u ubijanju.
I sada UN-ov lobi za pobačaj radi ono što uvijek radi: udvostručuje napore — gurajući pobačaj još jače — i pokušava ga rebrendirati u nešto što bi žene trebale slaviti.
I ako istjeraju svoje za samo nekoliko tjedana na CSW70, oblikovat će nacrt kako bi:
- Pretvorili pobačaj u jezik „pravde“, tako da se pro-life zemlje tretiraju kao prekršitelji.
- Gurali „povjerljiv“ pristup za tinejdžerice dok se roditelji tretiraju kao neprijatelji.
- Ubacili rodnu ideologiju u zakone kroz „identitet“, „inkluziju“ i „nediskriminaciju“.
- Izvozili taj pritisak preko granica u zemlje koje ga odbacuju.
Tvrdit će da se radi o „zaštiti žena“. Ali ono što zapravo rade je ciljanje na sljedeću generaciju.
Ali jednom kada se roditelji označe kao „prepreka“, država postaje roditelj.
Jednom kada „rodni identitet“ zamijeni biologiju, djevojčice gube sigurne prostore, žene gube zaštitu, a djeca se uvlače u zbunjenost koju nikada nisu tražila.
To je ono što ova agenda radi.
- Ona ne štiti žene. Ona ih slama.
- Ona ne štiti djecu. Ona ih kvari.
Zato ću ići s jednog sastanka na drugi, bez pauze, tjerajući izaslanstva da drže liniju rano… prije nego što ovaj jezik postane „konsenzus“.
Jer jednom kada postane, on postaje oružje koje se koristi godinama — gotovo ga je nemoguće poništiti.
Ali ne mogu to učiniti sam.
Zaustavljali smo ih ranije. Možemo to učiniti opet.
Ali samo ako smo potpuno opremljeni. Hoćete li financirati ovu borbu upravo sada?
Hvala Vam na podršci u ovoj borbi za život i za ono što je ispravno.
Sebastian Lukomski i cijeli CitizenGO tim
P.S. Mogu mi pokušati oduzeti akreditaciju, ali ne mogu nas ušutkati. Svake godine isprobavaju novi trik kako bi nas izbacili, i svake godine se vraćamo jači.
Molim Vas, uključite se sada kako bih mogao probiti ove barijere i držati liniju unutar CSW70:
