Ne trebaju ti ljudi za sve. Trebaju ti samo ljudi koji imaju vremena za tebe. Ljudi koje ćeš moći nazvati u bilo koje doba dana i noći i reći što te muči.
Ne trebaju ti ljudi koji sve znaju o tebi a nikada te nisu pitali kako si, stisnuli ti ruku, sjeli do tebe i onako iskreno slušali što imaš reći.
Trebaju ti ljudi koji ne kompliciraju život, s kojima uvijek znaš na čemu si i koji neće svaki dan mijenjati ploču u odnosima da se pitaš što se dogodilo.
Ne postoje ljudi koji te nikada neće razočarati, ali postoje oni koji nakon svega znaju reći „oprosti“ i koji to doista iskreno misle. Trebaju ti ljudi koji ne govore samo riječima, već u njihovim djelima vidiš što ti žele reći. Tako jednostavno, tako lijepo, tako ljudski.
Oni nemaju jednu priču za tebe i jednu za druge, jer nisu naučili govoriti iza leđa. Ne trebaju ti ljudi s bezbroj sposobnosti, trebaju ti samo ljudi sa srcem. Ljudi koji su takvi kakvi jesu i koji upravo takvoga prihvaćaju i tebe.
