Jer rečeno je da je najbolji vjernik onaj koji, kada vidi zlo, pokuša ga ukloniti rukom, ako ne može rukom, onda jezikom da govori protiv zla, a ako ni to ne može, onda da ga barem srcem osudi, premda je to najniži stupanj vjere.

Ja sam krenuo ukloniti simbol zla rukom, ovom koja me sad neizdrživo boli. Sad plaćam cijenu u moneti patnje bez prestanka…

A ovaj narod? Slijepi narod. E, tek će osjetiti bol i patnju. I kaznu što nije bio voljan biti pravičan nego se priklonio zlu. Tek će mu doći naplata za sve. I onda će se pitati zašto. Pravit će se neznalicama. Evo zašto će vam biti tako. Zato što ste odbacili plemenitost i prihvatili pokvarenost.

Srca su vam kvarna, srca vam se moraju popraviti. Pa kad se stanje srca izmijeni, i sveopće stanje će se promijeniti na bolje. Ne može drugačije, ne može bez bola i muke nakon lagodnog prihvaćanja zla i opačina…

Narod… Vidim kako vole opsjenare i kako srčano aplaudiraju lažljivcima, lopovima, ubojicama. Narod… Zašto sam im išta išao govoriti? Zašto sam ih upozoravao? Što sam mogao očekivati od ovakvog naroda? Ta nepravda, kako to boli, kako to ubija…”